Miroslav Krištić iz Županje u svojoj kućnoj radionici stvara unikatna djela od drvenih naplavina i jelenskih rogova
Kad je nakon 29 godina radnog staža morao otići u invalidsku mirovinu , život za Miroslava Krištića, rođenog Županjca nije stao. Štoviše, za njega je počela jedna nova karijera. Profesionalni elektromonter koji je, radeći u HEP-u, upoznao sve lokalne dalekovode i brojila, svoje je novo poslanje pronašao u – kućnoj radionici.
Od drvenih naplavina i jelenskih rogova izrađuje namještaj i razne predmete.
„Sve je to čučalo nekako u meni, možda i zbog obiteljskog nasljeđa – brat savršeno crta, otac je lijepo pisao, ali i radio razne skulpture za svoj gušt,“ prisjeća se Miroslav.
Sve sto zamisli, to i napravi – u njegovoj radionici tako nastaju lusteri, privjesci, okviri za slike, zidni satovi, pribor za jelo, držači za sol i papar, ,ali i konkretni komadi namještaja poput stolova, stolica, vrata, vesala, čak i čamaca.
„Za izradu namještaja uglavnom koristim crnu topolu, drvo karakteristično za ovo područje puno vodenih tokova…to drvo, koje zovemo jagnjed, lagano je i idealno za izradu namještaja. Volim i crvenu vrbu, jako je gusta, i da se fino obrađivati, a lagana je kao pero “, priča Miroslav. Samo u šetnji šumom, kaže, našao je stotinjak jelenskih rogova, a kao strastveni ribič zna i gdje se mogu naći dobre naplavine topole i vrbe.
„Sve to me opušta i smiruje na neki način moju Parkinsonovu bolest. Inspiracija mi dolazi neočekivano, nekad samo sve nahrupi iz mene i radim po 10 sati, a nekad baš ne ide…zna se dogoditi da , pred sam završetak nekog rada, sjedim danima i ne mogu dalje…ali, na kraju ipak sve završim .“ Supruga i djeca, kćer i dva sina, sa simpatijama gledaju na njegovu novu karijeru. Podržavaju ga u svemu. „Drago im je što ne hodam po birtijama nego što radim“, kaže kroz smijeh ovaj svestrani Županjac.