Lipovac, posljednje naseljeno mjesto u Hrvatskoj , poznato je uglavnom po putokazu na autocesti A3: Zagreb – Lipovac . Smješteno je samo 7 kilometara od graničnog prijelaza Bajakovo. No ukoliko odlučite sići s autoceste, ući ćete u područje mira, ljepote, šuma, rijeka, bogate povijesti, legendi….
Samo nekoliko kilometra sjeverno od Lipovca mjesto je na kojem se spajaju rijeke Spačva i Bosut. Jedno je to od najslikovitijih i ekološki najvažnijih hidroloških čvorišta u istočnoj Hrvatskoj.

Rijeka Spačva, duga 39 kilometara, naime , teče kroz poznati Spačvanski bazen – najveću cjelovitu šumu hrasta lužnjaka u Europi. Upravo su Spačva, ali i Bosut ključni za napajanje šuma vodom – bez njihovih podzemnih voda bio bi ugrožen opstanak čuvenog slavonskog hrasta.

Tipično slavonski, mirno, ležerno i sporo, teku te obje rijeke, stvarajući brojne meandre. Za Bosut se vežu brojne legende – još su stari Rimljani govorili kako u carstvu imaju rijeku koja “prije podne teče na jednu stranu, a popodne na drugu”. To se događa jer vjetar lako pokrene mirnu površinu vode u suprotnom smjeru.

Za Bosut, najdužu lijevu pritoku Save ( 186 km) često se govori i da je rijeka bez izvora – svojevrsna prirodna pojava. Naime, teče koritom koje je nekad izdubio jedan od savskih rukavaca. Taj se rukavac odvajao ispod ušća rijeke Bosne, a vraćao natrag u Savu u blizini ušća Drine. Gornji ulaz se vremenom zasuo, vjerojatno od nanosa rijeke Bosne, pa je njegovo korito ostalo bez vode i Turci su ga nazvali Bosut (baš = prazan i sut = voda). Prva pritoka s lijeve strane – Berava – puni korito vodom, a dalje se u Bosut ulijevaju mnogi pritoci, potočići i kanali. Bosut protječe na području Općine Nijemci kroz naselja Nijemci, Podgrađe, Apševci i Lipovac.

Samo ušće Spačve u Bosut pravi je ribolovni raj – vode su bogate štukom, šaranima, grgečima. Na samom ušću poznato je izletište koje održava lokalno ribolovno društvo. U predivnoj prirodi, uz mirne rijeke i potpunu tišinu, čovjek se doista osjeća stopljen s prirodom i baterije se pune na najjače…

A nekoliko kilometara dalje, još jedno, pomalo neotkriveno, povijesno čudo, i opet vezano uz Spačvu – crkva sv.Luke na Lučici. Ime je dobila po rukavcu Spačve koji se zove Luka. Rukavac u dužini od oko dva kilometra potpuno opasava crkvu, i vjerojatno je da su sami graditelji prokopali i spojili taj rukavac s rijekom kako bi stvorili otok i zaštitili crkvu od pljačkaša i napada.

Povijesni izvori navode da je crkva nastala na prijelazu 11./12. stoljeća u vremenu Križarskih ratova. Vjeruje se da su uz crkvu najprije templari izgradili svoj samostan. Na to i danas podsjeća karakterističan oblik templarskog križa koji je bio njihov znak prepoznavanja. Nakon njih, samostan preuzimaju franjevci. Crkva je građena u romaničko – gotičkom stilu, od specifične crvene pečene cigle s prepoznatljivim drvenim zvonikom. Opstala je unatoč povijesnim atacima – turskim pustošenjima u 16. stoljeću i teškim stradavanjima u Domovinskom ratu, i danas se polako obnavlja. Štoviše, ima posebnu tradiciju , tzv. Gluhu nedjelju – za vrijeme pete korizmene nedjelje njezina se vrata tradicionalno otvaraju za hodočasnike i mise.

Kroz povijest je ovo područje, zbog položaja na utoku Spačve u Bosut, bilo ključna točka za nadzor puteva i prijelaza preko rijeka. Stari zapisi pokazuju da su ovdje nekada postojale i velike utvrde koje su s vremenom nestale. Ali ono što ostaje jest divan Srijem, priroda, rijeke, mir, život koji teče u laganom ritmu…

Sve to možete doživjeti početkom lipnja u Nijemcima i čitavoj općini , kad počinje “Divan je kićeni Srijem”. Manifestacija je to koja povezuje Hrvate Srijemce s obje strane granice, njegujući tradicijsku kulturu, folklorno naslijeđe i identitet zapadnog Srijema.

Iako vam se čini da je daleko na istoku, autocestom se iz Zagreba stiže za manje od tri sata…za mir i reset od svega – sitnica!



