„Seviljski brijač” u Puli pokazao koliko opera može biti razigrana i suvremena
Malo rimsko kazalište sinoć je nakratko postalo Sevilla, a jedan od najpoznatijih brijača u povijesti opere – Figaro – dobio je novo lice. Rossinijev „Seviljski brijač” u režiji Marina Blaževića, izveden u sklopu ovogodišnjeg Pulskog kulturnog ljeta, pred pulsku je publiku stigao u produkciji SNG Opere in balet Ljubljana, i to u suvremenom semi-staged formatu koji je uspješno spojio koncertnu neposrednost i kazališnu razigranost.
Već od prvih taktova bilo je jasno da ovo neće biti izvedba koja će publiku držati na sigurnoj udaljenosti. Orkestar je bio smješten na pozornici, zajedno s pjevačima, pa se glazba doslovno odvijala pred gledateljima. Takav raspored stvorio je neposredan odnos između izvođača i publike, dok su režija, kostimi, rasvjeta i scenski pokret zadržali dovoljno kazališne dinamike da priča ostane jasna i vizualno zanimljiva.
Tome su zasigurno doprinijeli i titlovi na hrvatskom i engleskom jeziku.
A priča je, dakako, jedna od onih koje gotovo da ne mogu ostarjeti. Grof Almaviva pokušava osvojiti Rosinu, djevojku koju strogo nadzire doktor Bartolo. U pomoć mu priskače Figaro, snalažljivi brijač koji se jednako dobro snalazi u gradskim tajnama kao i u ljubavnim spletkama.
Prerušavanja, nesporazumi i smioni planovi tako se nižu jedan za drugim, sve dok ljubav na kraju ne pronađe svoj put do sretnog završetka.
Upravo je ritam predstave bio jedan od njenih najjačih aduta. Rossinijeva glazba traži preciznost, brzinu i iznimnu vokalnu spretnost, ali istodobno ostavlja mnogo prostora za komediju. U ovoj izvedbi ta je kombinacija posebno dobro funkcionirala. Likovi nisu ostali samo glasovi koji izvode zahtjevne arije, već su kroz glumu, pokret i međusobnu interakciju dobili punu scensku osobnost.
U središtu svega bio je dakako Rok Bavčar kao Figaro, pokretač brojnih zapleta i jedan od najprepoznatljivijih likova opere. Njegova virtuozna arija „Largo al factotum”, u kojoj se Figaro predstavlja kao čovjek kojem se svi obraćaju i koji uvijek ima posla, jedan je od trenutaka koji su i sinoć pokazali zašto se ova opera već više od dva stoljeća ne prestaje izvoditi, te zašto nastavlja oduševljavati publiku.
Kao grof Almaviva nastupio je pak Dejan M. Vrbančič, dok je Rosinu tumačila sjajna Nuška Drašček. Njihov se ljubavni odnos razvijao kroz niz komičnih prepreka, ali i kroz prepoznatljive Rossinijeve melodije, među kojima se posebno ističe Rosinina „Una voce poco fa” za koju je Drašček dobila ogromni pljesak pulske publike. Doktor Bartolo bio je Klemen Gorenšek, Basilio Peter Martinčič, Fiorello Robert Brezovar, a Berta Rebeka Radovan.
Glazbom je ravnao Ayrton Desimpelaere, čije je dirigiranje pratilo zahtjevnu Rossinijevu partituru, od uvertire do velikih ansambala i finala.
„Seviljski brijač” u Puli je sinoć svoju energiju, koja je publiku itekako oduševila, gradio na Rossinijevoj glazbi, komediji, virtuoznosti, ali i uspjeloj scenskoj razigranosti.
Finale se dogodilo ulaskom kora iz publike na scenu Malog rimskog kazališta tijekom izvođenja snažne sekvence „Neka ljubav i vjernost vladaju svijetom”.
Uslijedile su zatim dugotrajne stajaće ovacije pulske publike koja je iskreno uživala u sinoćnjoj izvedbi sjajnih umjetnika SNG Opere in balet Ljubljana.
Ovogodišnje Pulsko kulturno ljeto završava u ponedjeljak, 31. kolovoza, u Malom rimskom kazalištu, kada će na programu biti mjuzikl „SIX” u izvedbi Kazališta Komedija.