Dugogodišnji gosti iz Slovenije već 20 godina vjerni istom domaćinu i Lošinju : „Ovaj otok i ljudi su tako slatki“

Lošinj već više od dva desetljeća redovito posjećuju Irena Lavrić i Dragan Vukotić iz Tržića u Sloveniji, koji su tijekom godina svoj boravak na otoku pretvorili u tradiciju, a odnos sa svojim domaćinima u iskreno prijateljstvo. Već 20 godina odsjedaju kod Ankice Kučić, a na Lošinj se vraćaju čak tri do četiri puta godišnje.

Njihova priča s Lošinjem započela je prije 21 godinu, kada su na otok prvi put stigli preko turističke agencije Cappelli. Tada su bili smješteni kod drugih iznajmljivača, no otok im se toliko svidio da su se odlučili ponovno vratiti. Sljedeći su put odabrali apartman Ankice Kučić, kod koje su ostali sve do danas.

Najčešće dolaze u proljeće i jesen, kada Lošinj doživljavaju na svoj način, kroz aktivan odmor, druženje s domaćinima i boravak u prirodi. Biciklima su prošli gotovo cijeli Lošinj, ali i dio Cresa, dok gospođa Irena posebno uživa u plivanju. Njihov se svakodnevni ritam često odvija upravo oko tih aktivnosti, dok ona pliva, Dragan biciklira, a potom zajedno nastavljaju istraživati otok.

Posebno vole dolaziti izvan glavne turističke sezone, a tijekom boravaka sudjeluju i u berbi maslina. Kažu kako primjećuju da je posljednjih godina sve više biciklista na otoku i izvan sezone, što ih posebno veseli. Lošinj im je, kako ga sami nazivaju, mjesto za „aktivan odmor“, ali i za uživanje u jednostavnim stvarima; dobroj domaćoj hrani i druženju.

Svojim domaćinima uzvraćaju gostoprimstvo na isti način. Zajedno kuhaju, posjećuju jedni druge na ručku, a iz tih su druženja tijekom godina nastala i nova prijateljstva. Irena i Dragan posebno ističu kako njihovi domaćini nisu dragi samo njima, već i drugim gostima. „Ovi domaćini udružuju ljude“, kažu, prisjećajući se kako su se upravo preko Ankice i njezine obitelji sprijateljili s drugim gostima različitih nacionalnosti.

Iako ih je na Lošinj prvi privukao otok, upravo su ih ljudi zadržali. „Prvo nas je privukao otok, ali domaćini su nas zadržali“, ističu, dodajući kako se nadaju da će još mnogo puta imati priliku vratiti se u svoj lošinjski dom.

Najdraži su im Mali i Veli Lošinj. Smješteni su u Malom Lošinju, gdje ujutro često odlaze na ribarnicu ili po ribu kod lokalnih ribara jer, kako kažu, žele jesti lokalno i domaće. Navečer vole prošetati do grada i popiti piće, dok u Veli Lošinj biciklom odlaze nekoliko puta tjedno. Vožnju nastavljaju sve do kraja šetnice, gdje se odmore uz piće, a zatim se biciklima vraćaju u svoj smještaj.

Tijekom godina svjedočili su brojnim promjenama na otoku. Sjećaju se vremena kada su na Lošinj prvi put stigli preko Porozine i stare ceste između Cresa i Lošinja, a tek su kasnije saznali za trajektnu liniju Valbiska – Merag. Danas posebno pohvaljuju obnovu prometnica, a voljeli bi vidjeti i još više biciklističkih staza kako bi otok mogli nastaviti istraživati na dva kotača.

Pamte i neke od važnih trenutaka u novijoj lošinjskoj povijesti. Bili su među posjetiteljima otvorenja Muzeja Apoksiomena, a posebno ih veseli što je skulptura Addio ponovno vraćena na svoje mjesto. Nadaju se da će ondje ostati još dugo i da više neće biti potrebe za novim restauracijama i popravcima.

Njihova povezanost s Lošinjem proteže se i na lokalne običaje i proizvode. Irena voli brati otočno bilje koje koristi za pripremu čajeva, ulja za njegu kože i rakije, koju izrađuju zajedno sa svojim domaćinima. Dragan je tijekom života radio i u Kini, no unatoč brojnim iskustvima i putovanjima, kaže da mu je ipak najdraže na Lošinju.

Nakon 20 godina vjernosti istom domaćinu i destinaciji, njihova poruka jednostavna je i iskrena: „Ovaj otok i ljudi su tako slatki. Dolazit ćemo koliko god možemo i koliko nas zdravlje bude služilo.“

Povodom njihova dugogodišnjeg dolaska zahvalnicu im je, u ime Turističke zajednice Grada Malog Lošinja, uručio Dalibor Cvitković, direktor Turističke zajednice, zahvalivši im na dugogodišnjoj vjernosti Lošinju i prijateljstvu koje su tijekom godina izgradili s domaćinima i otokom.