Kako bi izgledala povijest Vodnjana da nije bilo burnog života talijanskog slikara Gaetana Grezlera i prijelomnog datuma 23. lipnja 1818.?
Kako bi izgledala povijest Vodnjana da nije bilo burnog života talijanskog slikara Gaetana Grezlera i prijelomnog datuma 23. lipnja 1818.? Nitko sa sigurnošću ne može reći, no bez Gaetana Grezlera nadaleko poznato i cijenjeno venecijansko sakralno blago teško bi pronašlo put do Vodnjana i bazilike sv. Blaža kojoj upravo zbog njega pripada titula posebnosti u svjetskim razmjerima.
Verona, Venecija i Vodnjan tri su grada koja su obilježila život talijanskog akademskog slikara, profesora, člana Carske kraljevske Akademije lijepih umjetnosti u Veneciji i strastvenog kolekcionara Gaetana Grezlera čije se prezime spominje u više varijanti (Gressler, Gresler, Greyzler, Graisler). U prvom je gradu rođen 1764. godine, u drugom je živio i stvarao te mu se pred kraj života vratio, a u maleni Vodnjan dovela ga je nevjerojatna životna odluka koja je zauvijek promijenila povijesno lice Vodnjana.
Bio je vješt slikar, sklon monumentalnim formama i dekorativnosti, a u Veneciji je najuspješnije radio kao portretist. Dospjevši u zrelije godine, onemoćao bolešću zamijenio je Veneciju Vodnjanom donijevši u njega sakralno blago koje je godinama strastveno skupljao. Nakon što je shvatio da će Napoleonovim gašenjem moćne venecijanske Republike ono biti nepovratno izgubljeno ukinućem brojnih samostana, bratovština i crkvi u Veneciji, povukao je potez koji je preokrenuo sudbinu Vodnjana.
Jedrenjak s tijelima svetaca na putu prema Vodnjanu
Nekad produktivni slikar koji je u Veneciji postupno gubio naručitelje ne uspijevajući se prilagoditi novom ukusu i vremenu, prepoznao je u kolekcionarstvu priliku za stjecanje novca, no kako u tom naumu nije uspio odlučio je sačuvati za sebe veliki broj relikvija i relikvijara, oltara i liturgijske opreme te kolekciju kipova i slika sakralnih, ali i profanih tema.
Predaja kaže da je od nekog vojnika, koji je također bio sakupljač, otkupio mnoštvo relikvija, Sveta tijela i više profanih i crkvenih umjetničkih djela te ih sve čuvao u palači Lezze alla Misericordia. Svoju zbirku obogaćivao je predmetima iz ukinutih crkava i samostana, dijelom donacijama, dijelom lukavstvima i dijelom novcem, od državne imovine, časnih sestara, sakristana, svećenika, fratara i ostalih. Zasigurno bi bilo zanimljivo znati koliko je avantura proživio Gaetano Grezler dok nije stvorio svoju impresivnu kolekciju!
Kako život ponekad piše uistinu nevjerojatne priče, baš tih godina kanonik Cristorforo Forlani odlazi put Venecije kako bi od tamo donio nove oltare za tek izgrađenu Župnu crkvu u Vodnjanu. Nakon sudbonosnog susreta, pada dogovor po kojem se Gaetano Grezler pristaje preseliti sa suprugom Magdalenom u Vodnjan u kojem će pronaći trajni smještaj za svoju zbirku dobivajući zauzvrat doživotno uzdržavanje i novi slikarski (profesionalni) uzlet na poslovima opremanja i dekoriranja interijera
vodnjanske Župne crkve. Gaetano Grezler u tajnosti napušta Veneciju na jedrenjaku koji je u svojoj utrobi, uz drvo, pepeo, ulje, vino, vunu i svilu skrivao jedan od najneobičnijih tereta u povijesti te sa svojim “mirazom” u zaprežnim kolima 23. lipnja 1818. stiže u Vodnjan.
Sukob Grezlera i Vodnjanaca i nestanak vrijednog relikvijara
Drveni sarkofazi s neraspadnutim Svetim tijelima i s manjim ostacima drugih svetaca smještaju se u Župnu crkvu, a Grezler Vodnjanskoj općini daruje više umjetničkih djela različitih slikara, uglavnom mrtve prirode i bitaka. Ta su djela objedinjena u zbirku slika koja se danas može razgledati u Muzeju Vodnjana smještenom na prvom katu uređene ranogotičke palače Bettica u staroj jezgri grada. Riječ je o 18 slika različitih autora uglavnom profane tematike iz 17. i 18. stoljeća. Slike vjerojatno potječu iz obiteljske zbirke Giovannelli u Veneciji koja je krasila zidove palače u župi San Salvator gdje se Gaetano Grezler spominje kao štićenik prokuratorove udovice grofice Camile Martinelli. Zbirka je istražena, a gotovo sve
su slike restaurirane u Hrvatskom restauratorskom zavodu. Ministarstvo kulture registriralo je ovu zbirku kao kulturno dobro.
Nakon Grezlerovog dolaska u Vodnjan iznad sakristije Župa podiže kat za slikarev atelje, spavaću sobu i kuhinju i novi život za Gaetana i njegovu suprugu može otpočeti. Iako bi životna sudbina Gaetana Grezlera ljepše zvučala kad bismo mogli reći da je suživot s Vodnjancima bio sretan i plodonosan, uzbudljivi scenarij njegovog života predvidio je novi zaplet. Iako je u Vodnjanu proveo 15-tak godina slikar nije opravdao povjerenje gradskih i crkvenih vlasti zbog čega su se sukobili i završili na sudu! Vrlo je upitno čime se bavio tijekom tih godina jer njegovih djela iz tog vremena nema. Tko zna, možda je uživao
u financijskoj sigurnosti i prirodnim ljepotama Vodnjana i okolice? Vrijedni Vodnjanci nisu pokazali razumijevanje za njegovu neproduktivnost pa su mu se očigledno toliko zamjerili da je, nakon smrti supruge, odlučio zauvijek napustiti Vodnjan. Ovoga puta s njim nije otputovalo kolekcionarsko blago, ali je, u inat Vodnjancima, a vjerojatno i kao zalog za financijsku sigurnost, prema nekim izvorima, iz svetohraništa otuđio dragocjeni alabastreni relikvijar.
Stvaranje zbirke sakralne umjetnosti zahvaljujući mons. Jeleniću
Njegova donacija dugo nije značila puno Vodnjancima, a neki su čak pogrešno vjerovali da se među tijelima nalazi neraspadnuto tijelo sv. Blaža, zaštitnika Vodnjana. Zahvaljujući vodnjanskom župniku Marijanu Jeleniću koji je prepoznao važnost i potencijal Grezlerove kolekcije u suradnji s Arheološkim muzejom Istre 1984. godine utemeljena je Zbirka sakralne umjetnosti Župne crkve sv. Blaža u Vodnjanu. Mons. Jelenić sam je istražio sve relikvijare, izradio inventar i došao do podatka da se u donaciji Gaetana Grezlera nalaze četiri Sveta tijela (Sv. Leon Bembo, sv. Ivan Olini, sv. Nikoloza Bursa, sv. Pavao, nadbiskup carigradski) i oko 300 relikvija različitih svetaca koji dolaze iz čitavog područja Rimskog carstva. Oko Svetih tijela seizmološkim instrumentima izmjereno je širenje velike energije što je rezultiralo brojnim svjedočanstvima hodočasnika koje zabilježio župnik Jelenić.
Zbirka sakralne umjetnosti svečano je otvorena 20. prosinca 1984. godine, a godinu kasnije Venecija je, odnosno direktori mletačkih muzeja, predložila da se zbirka izloži na Trgu sv. Marka. Iz Zbirke je posuđeno 80 predmeta za izložbu “Arheologija i umjetnost Istre” koju je u 120 dana vidjelo 57 tisuća posjetitelja. Tako su se, barem nakratko, kući vratili predmeti koji su obilježili venecijanske vjerske bičaje i kulturu jednog nepovratno izgubljenog vremena.
Gotovo pola stoljeća mons. Marijan Jelenić predano je radio na kanonskoj rekogniciji, inventarizaciji, katalogizaciji, zaštiti i primjerenom izlaganju o čemu je snimljen dokumentarni film HRT-a “Čuvar vodnjanskog blaga”, scenaristice i urednice filma Vesne Jurić Rukavine i redatelja Ivice Dleska. Vrhunac njegova rada je impozantna monografija predstavljena 2022. godine u Vodnjanu netom pred njegovo umirovljenje. Luksuzno izdanje na 830 stranica predstavlja jedinstven katalog s obrađenim
relikvijama koje je u Vodnjan donio Gaetano Grezler i materijalni dokaz važnosti i posebnosti Zbirke.
Kolekcionarsko blago Gaetana Grezlera kao temelj hodočasničkog turizma u Vodnjanu
Osim neraspadnutih Svetih tijela, relikvija svetaca, u crkvi sv. Blaža sačuvana su dva Grezlerova vlastoručna djela. U Zbirci crkvene umjetnosti izložen je dopojasni prikaz Sv. Antuna Padovanskoga s ljiljanom i knjigom. Visoko na zidu svetišta, iza glavnoga oltara u župnoj crkvi sv. Blaža, postavljena je oltarna pala Bogorodica s Djetetom, sv. Antom Padovanskim, sv. Antom Opatom i sv. Gregorijem iz Spoleta. Prema tradiciji, pala je bila naručena za župnu crkvu u Velom Lošinju. Stoga su na slici prikazani sv. Antun Opat, titular crkve i sv. Gregorije iz Spoleta, patron toga otočkoga mjesta.
Iako Vodnjan nije napustio u sretnim okolnostima, ime Gaetana Grezlera provlači se kao čvrsta i neprekinuta nit sve do današnjih dana kad se o njemu govori i na stručnim skupovima. Osim što je ostavio trag kao slikar i kolekcionar, prepoznat je i kao konzervator relikvija koje je donio u Vodnjan. Naime, neke njegove metode konzerviranja primjenjuju se i danas samo što koriste bolje materijale (japanski papir).
I sam kraj neobičnog života Gaetana Grezlera obavijen je velom tajne pa nije sigurno je li život završio u Veneciji ili je istinita priča da je pronađen utopljen u jednoj rijeci u blizini Trsta. U svakom slučaju, njegov odabir Vodnjana kao grada u koji će doći sa svojim kolekcionarskim blagom obogatio je postojeće veliko sakralno blago Vodnjana koji kroz svoju povijest broji čak 60 crkvi i crkvica. Grezlerov “miraz” također je značio prekretnicu u turističkom razvoju Vodnjana jer upravo radi razgledanja Zbirke sakralne umjetnosti i čudotvornih moći relikvija danas k njemu hodočasti sve veći broj vjernika, turista, znatiželjnika i stručnjaka.
Izvori: Monografija “Vodnjan-Dignano – grad priča” (www.zupavodnjan.com)
FOTO TZ Vodnjan i Danilo Dragosavac