Vinarija Prokopec u Bapskoj, najistočnijem mjestu Vukovarsko – srijemske županije , uz vrhunski smještaj i ambijent, jedina u Hrvatskoj proizvodi tamjaniku – posebno mirisno bijelo vino
Tek 15-ak kilometara od Iloka nalazi se Bapska – pitoreskno mjesto poznato po starim crkvama, prapovijesnom nalazištu i bogatim i bujnim vinogradima od čijeg se grožđa pravi izvrsno vino.
Proizvodnja vina tradicija je ovoga kraja. U obitelji Prokopec ona je prisutna gotovo cijelo stoljeće
„Moj je djed imao ovdje vinograd, a kako smo živjeli u Vinkovcima, sjećam se da smo tu dolazili u berbu, brali grožđe, pravili vino, i onda ga je on prodavao u Vinkovcima. U prozoru naše obiteljske kuće pisalo je – prodajem vino iz Bapske“, sjeća se Vesna Prokopec. Ona i suprug Anđelko , čiji su roditelji također bili vinari , danas u Bapskoj vode Vinariju Prokopec, čarobno mjesto koje svaki ljubitelj vina i znatiželjni turist mora obići. I ostati nekoliko dana ukoliko poželi, jer vinarija nudi i smještaj u dvije sobe s kupaonicama.
„Vinarija je bila temelj svega jer oduvijek smo proizvodili vino, to je naša obiteljska tradicija. A onda smo, nakon odlaska u mirovinu, pomislili, zašto ne bismo pokušali i s turizmom, pa ne možemo samo sjediti besposleni“, kroz smijeh priča Anđelko Prokopec.
I doista, bračni par Prokopec nikad nije bio bez posla, točnije, bez puno posla. Po zanimanju trgovci, u Bapskoj su prije rata prvi otvorili trgovinu. Za vrijeme progonstva živjeli su u Metkoviću pa u Vinkovcima gdje su uvijek stvarali i radili. Nakon povratka u rodni kraj počinju se ozbiljnije baviti vinogradarstvom i vinarstvom, sade nove vinograde te kupuju staru, kako se to u Srijemu kaže, švapsku kuću, i prije pet godina počinju s njezinom restauracijom i preuređenjem. „Iz europskih fondova dobili smo 25 000 eura za traktor, prikolicu i modernizaciju vinarije, a sve ostalo obnovili smo vlastitim sredstvima i rukama. Velika je to bila investicija, i nikad joj kraja, priča Anđelko. „Kompletan namještaj kupili smo skupa s jednom drugom starom židovskom kućom u Iloku, u kojoj smo željeli napraviti vinariju no zbog vrlo kompliciranih konzervatorskih uvjeta obnove smo odustali i pronašli ovu kuću u Bapskoj . Tu smo prenijeli sav namještaj i uredili kušaonu .“
Danas čitava kuća izgleda spektakularno – od ulaznog trijema, kušaone, vinskog podruma, vinarije, dvorišta, vrta…sve je uređeno vrlo skladno, s puno zanimljivih detalja…
“Nikoga mi nismo posebno angažirali da nam to uredi, supruga i ja smo puno putovali, posjećivali razna mjesta, vinarije, upijali utiske, i sve što nam se svidjelo pokušali smo prenijeti tu u Bapsku“, kaže Anđelko, koji je i zadužen za izgled i održavanje lijepog dvorišta i vrta. U sklopu imanja nalazi se i voćnjak te povrtnjak, puno začinskog bilja. Sve to koristi gospođa Vesna u kuhinji u kojoj nastaju vrhunske delicije koje dočekuju goste , kako u kušaoni, tako i za sve koji se odluče na duži boravak. Vrlo često organiziraju i zabave povodom Dana žena, krštenja, pričesti, tematskih večeri, proslava poput Vincekova…. Sva jela rade se od isključivo domaćih proizvoda, od lokalnih proizvođača, ili iz njihovog vrta.
Kapacitet kušaone je 55 gostiju pa kad stigne neki turistički autobus, u posao se uključi cijela obitelj. Gospođa Vesna kuha, najmlađa kći i sin poslužuju, zet bude u vinariji, a gospodin Anđelko, kroz smijeh kaže kako je on fizički radnik koji brine o svemu. Sve poslove u vinogradu obavlja sam, uz pomoć obitelji – imaju dvije kćeri i sina – Marinu, Maju i Maria, i čak 5 unučadi! Svi rade , orezuju vinograd, vežu, sudjeluju u berbi…
„Nekad smo imali 8 hektara vinograda, danas imamo tri baš u svojem vlasništvu no tu je i naš zet čija obitelj ima 30 ak hektara tako da grožđa imamo dovoljno. Jedini u Hrvatskoj imamo tamjaniku, to je najdraže sorta moje supruge, od koje nastaje fino, mirisno bijelo vino „priča Anđelko. No tu je i izvrsna graševina te rajnski rizling, sauvignon blanc, chardonnay, rose te od crnih cabernet sauvignon. Proizvedu oko 20- ak tisuća litara godišnje, no vino ne prodaju u dućanima i trgovačkim centrima. Ako ga želite, morate doći u Bapsku , ili naručiti – svaki ga petak razvoze svojim stalnim kupcima te kafićima i restoranima.
„Iako smo najbolje godine života proveli u progonstvu, ne možemo reći da danas nismo sretni, ispunjeni i zadovoljni. Malo nas muči birokracija – želimo raditi sve po propisima, a kako smo ipak u godinama, meni je 67, supruzi 63, ponekad nam se teško snaći u svim tim zahtjevima koji se od nas traže. Voljeli bismo da nam netko pomogne oko tih papira, da nas educira, da ne bismo nešto krivo napravili,“ ističe Anđelko Prokopec.
No gosti koji im dolaze sa svih strana Lijepe naše, ali i šire, o svemu tome pojma nemaju. Dolaze im po preporuci, držeći se one – dobar glas se daleko čuje….Nedavno su im bili Dubrovčani, prije njih Zadrani…
Kad bismo mogli raditi non stop – mi bismo stalno imali goste, ističe ovaj simpatičan bračni par, pozdravljajući nas na odlasku ispred svoje vinarije u Bapskoj, mjesta na krajnjem istoku Hrvatske te najzapadnijem dijelu Fruške gore.