Jedinstven etno ambijent Snašinih kućara u Gradištu kod Županje već godinama privlači turiste iz cijele Hrvatske, ali i Europe i svijeta
Baka Marica Jovanovac čitav život živi u Gradištu, mjestu pored Županje. Ondje se rodila, udala, rodila djecu, mlada ostala udovica…skrbila o bolesnoj rođakinji koja joj je nakon smrti ostavila bogato šokačko nasljeđe.

Svi koji su ikada imali nekakav dodir sa Šokadijom, znaju dobro za predivne ručne radove, tkane ručnike, posteljinu, šlingeraj – toledo, rišelje, i naravno, zlatovez…


„Sve to naučila sam od svoje bake, svaki pokret, ubod iglom. Moja je baka umrla u 102.- oj godini i za života me naučila svemu, posebno sam joj zahvalna što me naučila zlatovezu. Nekad se, znate, ništa nije kupovalo – morao si sve sam napraviti, posteljinu, odjevne predmete, krpe, peškire, nisi mogao kupiti u trgovini, morao si sam tkati. Sijao se lan, imali smo ovce, prela se vuna, tkalo se na tkalačkom stanu, i sve nam je bilo od prirodnih materijala – lana i vune“, priča baka Marica.

Zbog ljubavi prema očuvanju tradicije i starini prije 15 godina otvorila je Snašine kućare, OPG koji nudi domaću hranu i smještaj u izvornom šokačkom ambijentu. Snašini kućari jedinstven su etno muzej, u kojem je sve baš kao što je nekad bilo .

„Sve što imam je onako kako je nekad bilo, unazad 100 godina. Sve što se nekad koristilo, kreveti, tkalački stan, nošnja, stol, stolice…tu je i okrugli stol za kartanje muškaraca dok su žene radile ručni rad pri lampi uz prozor..stara teta od koje sam to sve naslijedila mi je uvijek govorila – samo nemoj ništa bacati, dobro će ti jednog dana doći…“, kaže Marica Jovanovac.
I doista, došlo je. Snašini kućari imaju odlične recenzije i visoke ocjene zadovoljnih gostiju, oduševljenih baš takvim smještajem.

Često ju pitaju otkud naziv – Snašini kućari. Naravno, i to je dio tradicije. Nekad se mlada, snaša, tek udana, smještala u posebne nusprostorije u kojima je boravila s mladoženjom dok ne dobiju djecu. Te su se prostorije zvale kućari . Kad im se rode djeca, mladenci se premještaju u prednje sobe, a kućari čekaju novu snašu i novog mladoženju….
Gosti joj dolaze iz čitave Hrvatske, ali i Europe i svijeta. Sve im je zanimljivo i posebno – od isključivo domaće hrane – jer baka Marica radi domaće suhomesnate proizvode, uzgaja vlastito povrće, pravi pekmeze, likere…do te posebne starine koja je očuvana i restaurirana.

„Jako su im zanimljivi kreveti i krevetnina – na ležaju ima čak 7 jastuka! Kako je spavaća soba bila nekad i dnevni boravak, sve se moralo svako jutro namjestiti da lijepo izgleda kad netko dođe…“
Posebna je priča odjeća, baka Marica kroz smijeh kaže kako je ima toliko da bi mogla napraviti modnu reviju : suknje, bluze, ima izloženu svečanu nošnju koja se nosila na Cvjetnicu, na Veliki petak – odjeće za 30 – ak djevojaka !

Trenutno Marica Jovanovac radi ručnike za svoje unučice, ima ih čak 5! Kad se zbroje i dečkići, tu ih je 9! Dvije kćeri i sina podigla je na noge sama, bez supruga koji je tragično poginuo, ostala je udovica sa samo 27 godina…i tako je život prolazio, nekad uz smijeh, nekad uz tugu, ali uvijek uz neki optimizam i vjeru u bolje sutra…

Snašini kućari donijeli su joj puno novih izazova, ideja, novih poznanstava, krasnih ljudi. Danas je sretna i ispunjena, često se druži na divanima sa svojim prijateljicama. Bude tu priče i smijeha, a uvijek se i nešto dobro pripremi za jelo i piće.


Uz turizam i brigu oko imanja, održava i brojne radionice na kojima uči mlade zlatovezu ili tradicionalnom šaranju i rezbarenju po tikvicama, od kojih nastaju originalni šokački suveniri koje turisti rado nose kući za uspomenu na ovaj jedinstven ambijent.


