More i danas skriva najljepše bajke svijeta – pročitajte nevjerojatnu priču o jednom biseru koji je pronašao put do prave osobe
Vjerojatnost da ćete u nekoj školjci iz Jadranskog mora otkriti prirodni, oveći biser, je iznimno rijetka pojava. Navodno se može pronaći jedan biser na nekoliko desetaka ili stotina tisuća mekušaca. Najčešće su se biseri pronalazili u plemenitoj perisci (Pinna nobilis), danas zaštićenoj vrsti. No, prisutni su i u dagnji (Mytilus galloprovincialis) i kamenici tj. oštrigi (Ostrea edulis) kao i srodnim vrstama školjkaša koji imaju sedefastu ljušturu (madreperla).
Ovaj uvodnik je bitan da bi bismo pojmili fascinantnu priču koja slijedi, o prirodnom biseru iz Savudrijskog akvatorija, a kojega danas nosi oko vrata Anka Janko, na vrlo decentnoj zlatnoj ogrlici. Priča je bajkovita jer izranja iz tajanstvenih dubina našega Jadrana, u kojem se takve pojave mogu iskazati tek u promilima. Anka je inače vlasnica i chef najpopularnijeg restorana Porto Salvore, smještenog na samoj obali u portu stare Savudrije. Vodi ga već godinama sa svojom najvećom uzdanicom, poduzetnim sinovima Tonijem i Luisom Janko. Pogled iz restorana Porto Salvore na staru, najsjeverniju ribarsku luku na Jadranu, pozlaćenu morsku površinu, romantični zalazak sunca, slankasti miris mora, ljubazno osoblje, djeluje pri svakom posjetu relaksirajuće, a Ankini pripremljeni zalogaji još ukusniji i zdraviji.
A počelo je…
Prava ribarska bajka dogodila se baš u Portu, lani, na proslavi Ankina rođendana. A kako su biseri bezvremenski, poput bajki, i ova Ankina je bezvremenska, zabilježena nakon što je njezin savudrijski biser pronašao svoju zlatnu ogrlicu.
“Već dugi niz godina Porto Salvore opskrbljuje školjkama umaški ribar Josip Bill. Te smo večeri sjedili za stolom i feštali za moj rođendan. Prisustvovala su oba sina i omanje društvo. Častilo se i osoblje. Prve su stigle na stol moje omiljene oštrige. U jednom je trenutku, nakon zagriza školjke, Luis zajaukao i pljucnuo u tanjur grumenčić, naizgled bijele krhotine. Pomislila sam da mu je zub puknuo i da se radi o komadiću zuba, međutim, pod svjetlom je zablistao biser. Pravi, divlji biser od nekih sedam, osam milimetra, ne sasvim okrugli, već malo izdužen, u obliku suze,” uzbuđeno se prisjeća Anka tog nestvarnog trenutka.
Proželi su je trnci, kad je Luis izgovorio: „Mama, ovo je bilo namijenjeno tebi za rođendan. Dar iz mora kojega tako silno voliš.“
“Zamislite, naručite porciju jadranskih školjki i dobijete biser u jednoj. Čini se uzbudljivim i čarobnim, da vam se nešto tako nečuveno, a sjajno dogodi. Osobito, ako ste žena. Poznato mi je koliko su biseri rijetki u jadranskim školjkašima i ako ih pronađu, sasvim su mali, nepravilna oblika“, kazuje Anka.
Oko njenog, povećeg, oštriga se vjerojatno namučila i koju godinicu stvaranjem slojevitog sedefastog sloja da se obrani od stranog tijela u ljušturi. Uljeza. I nastao je zaista predivan biser, kao što i najljepša pjesma nastaje iz boli.
U tom je bogatom daru iz morskih dubina, Anka prepoznala dublju poruku. Doživjela jedno mistično iskustvo.
“Duboko sam vezana za more. Osim što s ljubavlju i na najprirodniji način pripremam u Portu svježa morska jela, more mi je vjerni suputnik. I kad sam preumorna, sjetna, neraspoložena, prehlađena, osamljena, zabrinuta…dovoljno mi je prošetati uz more, nečujno razgovarati s njime i ono će mi hipnotički popraviti raspoloženje i napuniti pozitivnom energijom. A kad zaplivam preporodim se, jer topi sve tragove umora i briga s mene. Kako godine prolaze, sve više otkrivam čari prirode i osnažuje me ta povezanost s morem. Već sam pogled na more me umiruje i ispunjava neizrecivom radošću“, s velikim žarom progovara Anka modrih očiju poput mora.
“Zato sam i pomislila da tajnovito more nije baš meni slučajno, i to na rođendan, poslalo kao dar ovaj sjajni biser. Darovalo kao znak pažnje za privrženost moru. Čuvala sam ga dugo za uspomenu kao najdragocjeniji dragulj u kutijici, a onda nedavno odlučila u jednoj zlatarnici napraviti zlatni lančić i biser kao privjesak. Nisam htjela da ga buše, nego da ostane u svom prirodnom obliku, pa ga je iskusni zlatar ukalupio u zlatnu hobotnicu. Obavijen je čvrsto, zlatnim krakovima majušne hobotnice”, opisuje dok lančić skida s vrata i stavlja ga na dlan.
” Postoji uvjerenje da biseri privlače sreću duhovno bogatim ljudima i ljudima snažne volje, te da ih štite od zlih sila, djeluju terapeutski, pa ih zato treba nositi oko vrata, ili kao drugi biserni nakit. Jedan ili više njih, nećete pogriješiti jer danas se nose u svakoj prilici,” pojašnjava Anka.
Prvi biser u 30 godina ribarenja
A koliko je bila zapravo miljenica Boga mora Neptuna koji je baš njoj darovao tako rijedak dar iz Jadranskog mora, otišli smo korak dalje istražiti fenomen ove savudrijske oštrige koja je, da bi se zaštitila od uljeza, oblagala ga godinama sedefom i stvorila biser u obliku suze. Jer za pravi biser, školjki treba barem tri do četiri godine lučenja sedefaste tvari kojim ga oblikuje.
Nakon Ankine priče otišli smo korak dalje u istrazi o jadranskim biserima. Obratili smo se prvo Billu ribaru- višegodišnjem dobavljaču školjki za Ankin restoran, koji je izvukao bisernu oštrigu iz Savudrijskog akvatorija.
“Već 30 godina se bavim ribarstvom i ribarim od Savudrije do Poreča. Lovim ribe, ali i školjke. Primijetio sam da se u ciklusima mijenjaju velika staništa („banke “) školjkaša i znao sam ih danima loviti u ogromnim količinama na istom mjestu, pa tako mijenjati lokacije, ali do sada sam naišao tek u dva navrata na male, krnje tvorevine bisera pričvršćene uz rub oštrige, no ovaj blistavi biser je prava atrakcija. Nisam do sada od kolega ribara čuo da imaju slično iskustvo” veli nam Bill i dodaje kako je biser došao u prave ruke tj. oko Ankinog vrata. Nazvali smo i Marija Lovrinova, stručnjaka za ribarstvo, Peru Ugarkovića, stručnjaka za morsku ekologiju te Dariju Ezgeta Balić s Instituta za oceanografiju i ribarstvo Split, informirali se o jadranskim biserima, ali ta je tema gotovo na rubu znanstvene fantastike u našem moru.
Barokni biser
U Jadranu doduše živi oko 250 vrsta školjkaša, i zapravo svi mogu stvoriti bisere, no te su pojave iznimno rijetke, sporadične i praktički nema specijaliziranih stručnjaka samo za ta pitanja. Na preporuku, domogli smo se stručne knjige: “Biologija, ekologija i raznolikost jadranskih školjkaša“. Autori su: Melita Peharda Uljević, Rino Stanić i Pero Ugarković, u kojoj se može „zaroniti na morsko dno“ Jadranskog mora i otkriti niz zanimljivih i nepoznatih podataka o jadranskim školjkašima, pa i biserima iz našega mora. To nam je pomoglo i u pisanju ovoga teksta. Iz knjige doznajemo da postoje savršeno okrugli i sjajni biseri, koji su najdragocjeniji, ali i oni formirani u nepravilnim oblicima ili obliku suze, kao što je Ankin biser. Trgovci nakitom takve bisere nazivaju baroknima, pa im to daje posebnu mističnost i privlačnost. I tako smo saznali kako se naziva „suzoliki“ biser oko Ankinog vrata. Još ako spomenemo da su stari Grci bili uvjereni da se suze sirena stvrdnjavaju i pretvaraju u bisere, onda uz malo mašte možemo pomisliti da more još i danas u svojim dubinama skriva najljepše bajke svijeta. A sada se mnogima pridružila i ova o savudrijskom biseru.
Bajkoviti biser na Ankinom vratu daje joj dašak romantike, ali ju podsjeća na uzbuđenje i ushit koji joj je neočekivano priredio na rođendanskom slavlju. Za Anku simbolizira njezin prijeđeni životni put do danas i nagradu za sve uloženo. Predstavlja neprocjenjivu emocionalnu vrijednost. Naime, taložeći sedef na nametniku u svojoj ljušturi, školjka je s naporom stvorila sjajni biser. Metaforički, baš kao što to često puta biva u ljudskom životu.
Ono što možda niste znali o biserima
Biseri se najčešće pronalaze u određenim vrstama školjkaša južnih mora, a Japanci su inovativno koncem 19. stoljeća pokrenuli eksperiment uzgoja bisera iz morskih školjkaša u komercijalne svrhe pa se danas primjenjuje ta tehnika proizvodnje bisera na tzv. farmama bisera. Ti kultivirani biseri su najprodavaniji na svjetskom tržištu, a koriste se za izradu nakita, u kozmetici i medicini. Inače, 90% bisera od kojih se pravi nakit je kultivirano, a najveći dobavljači su Kina i Japan, među kojima je najpoznatiji i najcjenjeniji japanski biser Akoya dobiven iz morskih školjkaša Pinctada fucata i Tahićanski crni biser iz Pinctada margaritifera.
Vrlo skupocjeni su još i kultivirani „biseri Južnog mora“ (kojega proizvodi velika morske školjka Pinctada maxima. Uzgojeni su uglavnom u australskim, indonezijskim i filipinskim vodama. Smatraju se također, najplemenitijima i najljepšima.
Od slatkovodnih školjkaša za uzgoj bisera je najvažnija školjka Hyriopsis cumingii. Međutim, slatkovodni nisu na cijeni kao morski biseri.