Kroz brend BRIST i čarobne večernje šetnje pod zvijezdama, obitelj Puhar O’Grady stvorila je predivnu istarsku oazu u kojoj se spajaju tradicija, toplo gostoprimstvo i vrhunsko maslinovo ulje
Arheologinja i povjesničarka umjetnosti koja se bavi maslinama – Lena Puhar O’Grady jedinstvena je pojava na domaćoj enogastro-turističkoj mapi. Od obiteljskog maslinika u Vodnjanu napravila je centar svijeta. Osim brojnih turista, i čuveni je Gordon Ramsay u tom fantastičnom ambijentu snimao svoju emisiju, uživajući pritom u pogledu na Brijune. Poželite li ovdje ostati duže, tu je i luksuzna Villa Santa Margherita, smještena u samom masliniku, koja nudi potpuni komfor. Maslinova ulja BRIST ovjenčana su brojnim nagradama na domaćim i stranim natjecanjima, a njihove vođene ture nude pravi, autentični osjet Istre. U Vodnjanu, na imanju obitelji Puhar – O’Grady, na jednom se mjestu stapaju okusi, mirisi i boje crvene istarske zemlje.
Vi niste samo proizvođači vrhunskog maslinovog ulja, već gostima nudite i jedinstveno, cjelovito iskustvo?
Bavimo se oleoturizmom i unutar tog segmenta razvili smo nekoliko doista lijepih usluga. Nudimo autentično, nepretenciozno iskustvo, točnije – večernji posjet masliniku koji uključuje interpretativnu šetnju. Stablima pristupamo otvoreno i interaktivno; dotičemo ih, pričamo o kukcima, ali i o suhozidima te našoj tradicijskoj graditeljskoj baštini. Obilazimo i crkvicu iz 13. stoljeća s očuvanim freskama, pričamo našu obiteljsku priču i govorimo o tome kako se nekada živjelo u ovom dijelu Istre. Nakon toga, kad sunce zađe, slijedi vođena degustacija naših ulja, a gosti se opuštaju uz mali piknik s namirnicama lokalnih proizvođača. Sve što se nađe na stolu nabavljeno je unutar pet kilometara od maslinika, čime izravno podržavamo lokalnu ekonomiju.
Zvuči kao savršen ljetni ambijent. Kakve su reakcije posjetitelja koji dožive takvu večer?
Uz svjetlost svijeća, okruženi maslinama i sa zvjezdanim nebom nad glavom, ljudi se predivno opuste uz čašu pjenušca. Često na turama imamo ljude iz cijeloga svijeta. Nedavno smo u samo jednom posjetu imali goste čak 12 različitih nacionalnosti! Ljudi se međusobno upoznaju, razgovaraju i svima ostane predivna uspomena s odmora u Istri. Osim toga, na dnevnoj bazi surađujemo s agencijama, organiziramo razne degustacije u našem prostoru, ali i različite događaje poput slikanja u masliniku, joge među maslinama ili vjenčanja. Zaista se trudimo iskoristiti ovu lokaciju na najbolji mogući način.
Kako se uopće rodila ideja o interpretativnim šetnjama i uvođenju turista u maslinik?
Oleoturizam i sama ideja o posjetu masliniku razvili su se zahvaljujući mojem suprugu Paulu. Budući da je i sam u početku bio potpuni laik u ovom poslu, najbolje je mogao razumjeti nekoga tko o maslinama ne zna gotovo ništa. Nama domaćima je u početku ta zamisao bila neobična – pitali smo se tko će plaćati da gleda stabla i zašto bi to ljudima uopće bilo zanimljivo. No, pokazalo se da je jednom Skandinavcu ili Nijemcu to itekako fascinantno! Prvi posjet dogodio se sasvim spontano. Tri plave Norvežanke ušle su u naš mali dućan u centru Vodnjana i pitale gdje su te naše masline. Paul je imao vremena i ponudio se da im ih pokaže. Cure su bile jako simpatične, pa je možda i to igralo ulogu (smijeh). Šalu na stranu, bile su oduševljene onim što im je ispričao i tada nam je sinulo – pa zašto ne bismo ljude stalno dovodili ovamo?
Od tog prvog, spontanog obilaska do danas, imanje se drastično promijenilo?
U početku je sve to bilo vrlo rudimentarno. Išli smo u maslinik samo s ruksakom, tamo nije bilo ničega osim stabala. Danas je situacija potpuno drugačija – tu je velika kuća za odmor Villa Santa Margherita, kao i prostrani poslovni objekt s uljnim podrumom, kušaonicom, suvenirnicom, skladištem i kuhinjom. Krenuli smo polako, korak po korak. Od prvih nekoliko gostiju stigli smo do toga da danas na posjedu ugošćujemo grupe od po 40 ljudi. Sve se stvaralo postupno, ništa preko noći. Klijent po klijent, uz jako puno truda, rada i stalne edukacije, jer u našem biznisu to jedino tako funkcionira.
Vaš je čarobni ambijent privukao i svjetski poznata lica. Kako je izgledalo ugošćavanje slavnog Gordona Ramsaya?
Gordon Ramsay nas je posjetio odmah nakon pandemije, 2022. godine, u sklopu snimanja emisije o Istri u produkciji National Geographica. Bila je to epizoda u sklopu njegova velikog serijala Gordon Ramsay: Uncharted, u kojemu putuje svijetom, istražuje lokalne namirnice i običaje te na kraju s lokalnim chefom priprema autohtona jela. Bilo je to nevjerojatno iskustvo! Sve se moralo odvijati u strogoj tajnosti i pod kodiranim imenima. Čak godinu dana nismo smjeli nikome ništa zucnuti, a za snimanje nije znala ni lokalna turistička zajednica. Ramsay je i u hotelu i na setu bio prijavljen pod lažnim imenom. Iako je priprema bila zahtjevna, samo snimanje proteklo je u sjajnoj atmosferi. Gordon je vrhunski profesionalac, ali istovremeno izuzetno simpatičan, normalan i prizemna osoba. Mnogo smo se šalili, a za nas je to bilo predivno iskustvo koje nam je širom otvorilo američko tržište, gdje se epizoda prvo i prikazala.
Kamere su vas posjetile i nedavno, no ovoga puta povod je bio vrlo emotivan i osoban?
Da, snimali smo epizodu za emisiju Slatka kuharica Petre Jelenić, u kojoj smo radili tradicionalne kroštule. Inače se ne volim javno eksponirati, ali na ovaj sam projekt pristala kao hommage svojoj pokojnoj noni Dariji, maminoj majci. Ona je u našem kraju bila poznata kao vrsna “kroštuljera” koja je te slastice pripremala za svaku feštu. Nona je čak napisala i pjesmu o kroštulama. Općenito je pisala poeziju, pa smo obiteljski izdali i njezinu zbirku pjesama, što mi je dalo hrabrosti da se odvažim na ovo snimanje. Bilo je to jedno vrlo ugodno iskustvo koje će se emitirati na Hrvatskoj televiziji ove jeseni.
Rođeni ste u Puli, a danas živite i radite u Vodnjanu. Vaš suprug Paul je Irac – kako se on snašao u istarskom mentalitetu?
Paul živi u Hrvatskoj već 25 godina, što znači da je ovdje proveo polovicu svog života, od čega posljednjih 16 godina u Istri. Ovo je doista njegov dom i on ga tako osjeća, iako je, naravno, i Irska i dalje njegov dom, što smo potvrdili i nedavnim posjetom. U Istri se snašao fantastično jer je ova regija izuzetno otvorena. Prije dolaska ovamo dugo smo živjeli u Zagrebu, gdje smo vodili vrlo uspješnu školu irskog plesa. Tamo je Paul bio prava atrakcija i zvijezda. U Istri je doživio pozitivan šok – ovdje nikoga nije briga odakle si, nitko te ne gleda kao čudo niti te išta zapitkuje. Istrijani jednostavno vole strance. Paul ima sjajan odnos sa susjedima, a dok smo imali trgovinu u starom gradu Vodnjanu, njegova glavna ekipa bile su lokalne nonice i umirovljenice od 70 i više godina. Obožavale su ga i stalno mu donosile domaća peciva, bio im je prava maskota.
Život u Istri je predivan zbog dostupnosti prirode, mora, zdrave hrane i opće sigurnosti. Ljudi su ovdje pošteni i radišni, a poslovna kultura je na iznimno visokoj razini. Osobno jako volim Istru i nikada ne bih otišla odavde. Naša djeca, Liam i Colin koji danas imaju 16 i 11 godina, za sad uživaju biti tu no vidjet ćemo kamo će ih put odvesti, hoće li studirati negdje vani ili nastaviti našu priču…
Jednom ste izjavili da je maslinarstvo zapravo stil života. Što vam je taj suživot s maslinama donio na osobnoj razini?
Biti poljoprivrednik, a pogotovo maslinar, potpuno je specifičan životni stil. To je golem izazov, ali i neizmjerna privilegija. Masline su posebna bića – ja ih nikada ne nazivam običnim biljkama ili drvećem, one su za mene inteligentna stvorenja. Mnoge od njih su postojale davno prije nas, a mnoge će nas i nadživjeti. U životnom vijeku jedne masline, naš ljudski vijek od osamdesetak godina je samo tračak, običan treptaj oka. Kada osvijestite da ta stabla žive milenijima, shvatite vlastitu prolaznost.
Zato smatram velikom čašću što se u ovom našem komadiću vremena imamo priliku brinuti o njima i ostvariti odnos suradnje, a ne pritiska – nipošto nismo tu da iz njih iscijedimo zadnju kap. Tu smo da ih promatramo i slušamo. Masline nas uče nevjerojatnom strpljenju, fleksibilnosti i donose veliku mudrost u naše živote. Često kažem: čak i da se financijski ništa od ovoga ne isplati, jer se od poljoprivrede ne može preko noći obogatiti, sama činjenica da su naša djeca odrasla u stalnom doticaju s prirodom vrijedi svega. Naučili su što znači brinuti o nečemu i koliki je trud potreban da se iz čistog doticaja s kistom prirode stvori vrhunski proizvod koji će završiti na stolovima ljudi diljem svijeta. To je velika životna škola kroz koju djeca uče cijeniti rad.
