Posjetili smo Prokoško jezero na planini Vranici. Na 1.636 metara nadmorske visine krave šeću između kuća, jutra su tiha i mirna, a noći prepune zvijezda. Umirovljeni šumar Naim Bureković i supruga Mujesera ovdje gostima poslužuju domaće okuse i nude smještaj u drvenim kućama u autentičnom ambijentu nekadašnjih katuna.
Naim Bureković cijeli je radni vijek proveo u šumama planine Vranice, u blizini Fojnice. Kao područni šumar bio je zadužen za otpremu trupaca iz okolnih šuma tako da mješovite šume u kojima prevladava bukva poznaje do posljednjeg kutka i o njima rado priča.
Kad je otišao u mirovinu, fotelju i daljinski nije prihvatio kao zamjenu: i dalje je svaki dan u prirodi, na Prokoškom jezeru, 25 minuta vožnje od obiteljske kuće u Fojnici.
Za njega to nije novo mjesto, nego povratak. Kao dječak ovdje je provodio ljeta. Otac se bavio stočarstvom, obitelj je imala ovce, krave i janjce koje je i mali Naim čuvao. Kuću je kasnije naslijedio od roditelja i danas ju sa suprugom Mujeserom iznajmljuje turistima. Stoke uz nju danas nema, ali brat mu i dalje drži stado pa turisti mogu uživati u domaćem mesu ispod peke ili kako se u Bosni kaže, sača.
Katuni su izvorno pastirski stanovi – u njima su ljeti, dok su stada boravila na pašnjacima, živjeli sami pastiri. Građeni su od drva i trupaca, s krovovima od drvene šindre i postavljeni oko jezera.
Nekoć je ovo područje bilo gotovo isključivo stočarsko: ljeti su se na pašnjacima nalazile tisuće ovaca i krava, a pastiri su se s prvim hladnoćama spuštali u niže krajeve. U katunu su znali počastiti i planinare mlijekom, sirom i kajmakom pa je gostoprimstvo ovdje starije od turizma. Šindra je i danas tipičan krov ovoga kraja, a ljudi odavde, kaže Naim, još znaju kako se ona radi.
Ta stočarska slika nije posve nestala. Krave i konji i danas slobodno šeću između kuća, kao da su i one gosti, ili domaćini. Tko pamti seriju „Život na sjeveru“ o gradiću Cicelyju na Aljasci i losa koji se šeta mjestom kao da mu pripada, prepoznat će prizor. Samo što su ovdje, na više od 1.600 metara visine, glavne zvijezde krave.
Samo jezero leži na oko 1.636 metara nadmorske visine, oko 22 kilometra od Fojnice. Dugo je oko 426, a široko oko 190 metara. Najveća dubina iznosi 13, a prosječna oko 5,7 metara, dok ljeti razina vode može znatno pasti.
Iznad njega je Nadkrstac, najviši vrh Vranice, visok 2.112 metara. Područje je od 2005. zaštićeno kao spomenik prirode. Dom je endemske podvrste alpskog tritona, koju je 1891. otkrio Othmar Reiser, a pod zaštitom je od 1954.godine.
Danas se gosti mogu smjestiti u autentičnom ambijentu nekadašnjih katuna, tradicionalnih pastirskih stanova. Naim i supruga Mujesera prije pet godina počeli su se baviti turizmom. Veća kuća ima 10 ležajeva i iznajmljuje se u kompletu: noćenje za cijelu kuću košta 120 KM (oko 61 euro). Manja kuća, tik uz jezero, prima 4 do 5 osoba, a noćenje u njoj košta 60 KM (oko 31 euro). Ukupno može prenoćiti petnaestak gostiju.
Naim kaže da cijene nisu napuhali, a kuće su čiste i iznimno uredne. Iz dnevnog boravka puca pogled na jezero, a mir, tišina i čist zrak ne mogu se ni s čim usporediti dok su noći prepune zvijezda. Struju daju solarni paneli financirani iz jednog EU projekta, a, kako ističe Naim, kuće imaju i kanalizaciju sa septičkom jamom i odvodnim kanalima.
„Dolaze nam gosti sa svih strana. Bilo je Slovenaca, Čeha, Nizozemaca, dolaze i iz Hrvatske“, priča Naim. Najviše je gostiju u srpnju i kolovozu, snaha vodi oglašavanje na internetu , ali priču o jezeru šire i sami gosti. „Dolaze turisti, nama je dosta. Da ih je više, ne bi valjalo“, dodaje.
Gosti najviše hvale smještaj, pogled i hranu, i to domaću. Mujesera priprema burek, sve vrste pita u tepsiji i uštipke, a Naim je zadužen za jela ispod sača: janjetinu, koja se priprema po narudžbi, te gulaš i kotlić. Uz to idu domaći kravlji i ovčji sir te domaća jabukovača. Jedna grupa iz Slovenije željela je vidjeti kako se pita radi na licu mjesta, kušati sir i rakiju, a Naim kaže da je sve autentično jer tu industrije – nema.
Posebna je priča Mujeserin vrt s povrćem uzgojenim bez pesticida. Oko kuća posvuda rastu šumske borovnice i brusnice koje bere i od njih pravi fantastične džemove i pekmeze.
A cvjetnjak ispred kuće … teško ga je ne primijetiti! Plijeni skladom te bogatstvom boja i oblika.
Naim ističe da je jezero čisto, s podzemnim izvorima i potokom s planine te da mu se voda mijenja jer jezero otječe. Živi u njemu, kaže, više vrsta riba, od šarana i pastrve do linjaka. Na jezeru je danas pedesetak iznajmljivača, ali rijetko tko ima ovakav pogled. Jutro uz jezero, kaže, treba doživjeti.
Naim se vratio na svoje jezero, a kad se bolje razmisli, nikad ga nije ni napustio. Danas cijeli svijet dolazi k njemu, pije kavu s turistima, vozačima i motociklistima, ispraća goste i sluša priče. „Da i nema nikoga, ja bih ovdje bio“, kaže.
Ne propustite vijesti iz našeg kraja – označite nas kao preferirani izvor i naši će vam se članci češće prikazivati na Googleu.
Dodaj kao preferirani izvor