U Cresu sam uživao ljeti na plus 30, zimi na tri stupnja, po mraku, tuklo me sunce, prala kiša, znalo je grmjeti, sretao sam srne, jelene i divlje svinje, oko mene ovce, iznad mene bjeloglavi supovi. Cres je još uvijek svijet koji čovjek nije uništio
Znate situaciju kad ste zaljubljeni do ušiju i kad pred nekome tko vam je osvojio srce niste kadra sastaviti suvislu rečenicu. Tako se svaki put osjećam kad pokušam nešto napisati o Cresu. Jednostavno, volim Cres i neću ništa objašnjavati jer će mi se zapetljati jezik i rečenice. Imao sam sreću da obiđem Cres gumenjakom. Svaku uvalu. A onda sam odlučio da ću prepješačiti Cres. Danas je iza mene 200 prehodanih kilometara na Cresu. Hodao sam ljeti na plus 30, zimi na skromna tri stupnja, znao bi se preračunati pa bi se kroz male creske prašume oko Lubenica probijao kroz mrak. Za mojih hodanja tuklo me sunce, prala kiša, znalo je grmjeti. Susretao sam putem srne, jelene i divlje svinje, a gdje god bi se okrenuo pratile su me ovce i bjeloglavi supovi. Kad god me svijet u kojem živimo umori i razočara, odem na Cres, neki drugi svijet, s nekim drugim mirisima i bojama. Svijet koji čovjek nije uspio uništiti.
Cres i Lošinj imaju divnu pješačku transverzalu Via Apsyrtides koja se proteže od najsjevernije točke Cresa, rta Jablanac, do najjužnije točke Ilovika. Na Cresu je sedam etapa dugih oko 70 kilometara, a na Lošinju preostale četiri. Prošao sam svih sedam creskih etapa u oba smjera. Na tih 140 kilometara dodao sam nekoliko staza koje su me privukle. Jednom sam izmišljao neku svoju stazu od Orleca do Loznati pa sam došao izgreban i razderan kao da sam pješačio kroz bodljikavu žicu. I evo me na 200 kilometara. Gdje je najljepše? Svaka etapa, svaka staza je druga priča. Evo mojih 9 najljepših dionica.
Tramuntana, najsjeverniji dio Cresa, je poseban doživljaj. Na trasi od Porozine, preko Jablanca, do Belog oduševio me uspon iznad Porozine, s pogledima na Brseč, Sisol, Učku… Predivno je hodati mračnim, visokim šumama Tramuntane. Totalna divljina. Prašuma kao kulisa bajki. Posebno su impozantni divovski hrastovi koji vas često asociraju na svakakva naravna i nadnaravna bića.
Rt Jablanac sam zamišljao moćnije, nije me impresionirao. No, zadivio me pogled na Rijeku s obližnje osmatračnice u napuštenom selu Konac koju su u Drugom svjetskom ratu koristili Talijani i Nijemci za nadzor Kvarnerskog zaljeva. Kad ste već tamo, ne smijete propustiti uvijek čarobni Beli.
Na etapi Beli – Predošćica nekoliko atrakcija. Svakako uspon i pogled sa Sisa (639 metara), drugog najvišeg vrha Cresa. Susjedni vrh Gorice (648) je najviši vrh Cresa i drugi najviši vrh na hrvatskim otocima, no pogled nije spektakularan kao sa Sisa. Jako mi se svidio ogoljeli vrh Mukova (624 metra) koji se ugnijezdio između Sisa i Gorice.
Očaravajući su pogledi s visokih staza oko Predošćice. Tren prema Krku, tren prema Istri. Svi znamo za Beli i Lubenice, ali malo tko zna za predivnu Predošćicu (372 metra). Naselje koje su osnovale izbjeglice iz Svetog Blaža. Pobjegli su s mora na visine pred stalnim napadima gusara. Ako vas put nanese, sjednite na klupicu sa stolom kod crkve i uživajte u pogledu. Još ako se nađe nešto u ruksaku… Put vodi dalje prema mjestu Cres. Kad se spuštate od Predošćice po Napoleonskoj cesti samo će se pred vama ukazati maslinici i Cres.
Nemojte nikako propustiti stazu Merag – Cres. Proći ćete pored Meraške jame, a kad se popnete na vrh staze, pogledi su fascinantni. I ako mislite da ne može bolje, skrenite sa staze prema vrhu Sveti Bartolomej. Samo desetak minuta. I čuvajte dah. Ne zbog uspona već zato jer ćete ostati bez daha kad bacite pogled sa Svetog Bartolomeja. Slijedi spuštanje prema Cresu kroz maslinike. A još ljepši pogled na mjesto Cres puca s druge strane Cresa, s Francuskog puta koji se penje prema Krčini.
Jedna od najljepših creskih staza vodi od Cresa do napuštenog naselja Sveti Blaž. Najprije kroz maslinike, a potom kroz gustu šumu, s lijepim pogledom na more. Na kraju se spuštate na samo more, pored vas ruševine Svetog Blaža, a ispred vas plaža koju ćete zapamtiti. Staza koja ne zahtjeva neku kondiciju.
Jedna od meni najljepših dionica na Cresu je staza od Lubenica (378 m) do Helma (482 m). Visoko ste nad morem. Gusta šuma, stijene, pogledi… S jedne strane gledate na Istru i svjetionik Zaglav, a s druge strane pogled puca na Vransko jezero. Tamo sam doživio najljepši zalaz sunca na Cresu. I potom hodao po mraku sat vremena.
Atraktivan pogled na Miholašćicu i Osorščicu puca s vrha Babina (327 m). U susjedstvu se nalaze dobro očuvani topnički položaji jugo vojske na Grmovu koji su imali zadaću braniti prodor morem prema Rijeci. Slijedi spust u Miholašćicu kroz predivnu šumu u kojoj ćete naići i na davno napuštene dvore.
Na etapi Ustrine – Osor svakako je atrakcija Jamina Sredi, a najljepši dio zadnje dionice na Cresu je potez staze omeđen suhozidima u šumi od jame do Osora.
Imam li savjeta nakon 200 kilometara? Naravno. Za Cres posebno vrijedi da u šumi i gustišu budite glasni. Od četiri hoda Tramuntanom, dva puta sam naišao na divlje svinje. Jednom je krdo protutnjalo na nekih dvadesetak metara. Drugi put su me sa iste udaljenosti svinje promatrale iz grmlja i strpljivo čekale da prođem. Na stazi od Filozića prema Porozini našao sam se oči u oči s jelenom u uskom usjeku. Srećom, okrenuo se. Zato Tramuntatnu obilazite zimi, nema vegetacije pa je bolji pregled.
Često sam susretao ovčare. Izuzetno susretljivi. Ne smetaju im planinari. Tuže se na divlje svinje. Jednom su pojele osam ovaca, drugome 20, a jednom njihovom kolegi čak 30. Ljudi žive od ovaca i zato ih poštujte. Zatvarajte lese za sobom.
Staze su izvrsno označene. Kad god se zapitate gdje ide staza, pred vama će se ukazati markacija Via Apsyrtides. Web stranica Via Apsyrtides je također za pohvalu.
Fotografije s mojih pješačenja slao sam Nijemcu zaljubljenom u Hrvatsku. Znate što je komentirao? Ne znam kako izgleda raj, ali ga zamišljam ovako nekako. Za kraj… nikako mi nije jasno, kad već toliko inzistiramo na turizmu 365, zašto više ne promoviramo hodanje zimi. Cres je kao stvoren za zimska lutanja.
