Dunavski raj Denisa Zeke nudi smještaj i slavonsku kuhinju na obali Dunava, a uz to i rekreativno i terapijsko jahanje te školu jahanja za djecu
Denis Zeko je i Vukovarac i Zagrepčanin. Svoje formativne godine proveo je u Zagrebu, gdje se školovao, studirao, trenirao nogomet i jahanje i imao svog konja. No Dunav ga je oduvijek vukao natrag. Prije dvadesetak godina vratio se u rodni grad. Došao je s dva konja i na Vučedolu počeo stvarati svoj komadić raja.
Taj komadić danas dijeli sa suprugom i kćeri, ali i svojom velikom ljubavlju, konjima te s mnogo djece koja mu dolaze kroz programe što ih provodi preko udruge i konjičkog kluba. A kako bi cijela priča imala i turističko-komercijalni smisao, otvorio je OPG Dunavski raj.
Imanje se nalazi na povišenoj obali, svega sedamdesetak metara od Dunava. Konjima se do rijeke ne može, ali Dunav je iz dvorišta uvijek na vidiku.
Priča je počela nakon što je izgradio malu štalu, kako kaže, radi svojih gušta, a onda su bake i djedovi počeli dovoditi unuke da vide konje, pa su došle proslave rođendana, škola jahanja i naposljetku konjički klub.
Dunavski raj danas funkcionira na dva kolosijeka, kao OPG i kao udruga, odnosno konjički klub. Najveći dio posla nosi Denis, a kad zatreba, pomažu mu supruga i kći. Cijela priča, kaže, počela je još dok je bio momak, uz roditelje, a s godinama je postala ozbiljan posao.
OPG: jahanje, smještaj i kuhinja
Kroz OPG Denis Zeko nudi rekreativno jahanje, turizam i gastro ponudu. Uz desetak vlastitih konja drži i nekoliko pansionskih: vlasnici u štali pomažu, a on zauzvrat drži i njihove konje, pa ih je ukupno trinaestak. Za goste su tu dva apartmana, četiri sobe za spavanje i kušaonica za šezdesetak ljudi.
Za početnike je probno jahanje u ograđenom jahalištu, uz voditelja. Tečaj jahanja za goste je individualan, svaki dan po dogovoru, a mogu ga pohađati djeca od navršenih osam godina. Iskusniji jahači mogu na teren: Srijemom, uz obronke Fruške gore, kroz vinograde i šume, uz Dunav, pa do Vučedola i povijesnih mjesta Vukovara.
Dunavski raj nalazi se i na popisu mjesta s autohtonom hranom. Specijalizirali su se za čobanac, slavonski fiš i šarana na rašljama, a na stolu su i teletina ispod peke, kiflice, pogačice sa čvarcima… Uz to idu i domaća rakija, vino, kolači
Udruga i konjički klub
Uz OPG postoji i druga cjelina, udruga, odnosno Konjički klub Dunavski raj koji ide na natjecanja, bavi se sportskim jahanjem i godišnje provodi tri do četiri projekta. Najjači partneri su Ministarstvo rada, Ministarstvo turizma i sporta te Ministarstvo znanosti i obrazovanja. Programi se dijele na tri cjeline: izvaninstitucionalno obrazovanje i projekti za mlade, trogodišnji projekti širenja socijalnih mreža te razvoj lokalnog sporta po gradovima, koji je djeci najzanimljiviji i kroz koji prođe najviše korisnika. Stalni su im partneri škole, među njima i škola za djecu s teškoćama u razvoju, centar za socijalnu skrb i udruga Golubica. Djeca čiji si roditelji ne mogu priuštiti plaćene treninge dolaze besplatno u škole jahanja i pomažu oko konja.
Klub ima i klasičnu školu jahanja, u kojoj se uči dresurno i preponsko jahanje, a Denis je licencirani jahač dresurnog i preponskog sporta i ima diplomu trenera konjičkog sporta. Kako kaže, ulažu i u ljude.
Klub provodi i terapijsko jahanje. Osigurava prostor i tehničke uvjete, a surađuju vanjski članovi s licencijama, sociolozi, socijalni radnici i fizioterapeuti, uz dresurno i preponsko jahanje kao osnovu cijele priče.
“Terapijsko jahanje nije samo za osobe s teškoćama. I čekanje konja u miru i tišini već je vrsta terapije”, kaže Denis Zeko. Takvo jahanje može koristiti i ljudima pod velikim opterećenjima, menadžerima kojima treba mir. A i sam rad s djetetom uz konja je terapijsko jahanje. Osobe s autizmom ne moraju sjediti na konju da bi se provodila terapija. Ako dijete ima poteškoća s nekim dijelovima tijela, može ići na hipoterapiju, oblik fizioterapije u kojoj konjski hod pomaže tijelu, a konja se bira prema djetetu: ako je zdjelica preširoka, traži se uži konj.
Rezultati se vide i na papiru. Godine 2017. klub je s osječkim Fakultetom za dentalnu medicinu i zdravstvo provodio projekt u kojem su djeca i fizioterapeuti iz Osijeka dolazili na terapijsko jahanje, a vodila se statistika: je li dijete mirnije spavalo, radi li mu bolje probava, kako se ponaša. Pomaci su bili vidljivi. Nama sitnica, a djeci i roditeljima velika stvar, kaže Denis.
Marketinga tu nema previše, i Denis to ne krije. Draže mu je da gosti dođu i iznenade se, nego da ih mami fotografijama. Priznaje da se uz “raj” ponekad prišulja i “lagano Dunavski pakao”, jer posla uvijek ima. Ali kad gosti stignu, kaže, sve je kako treba biti.
Ne propustite vijesti iz našeg kraja – označite nas kao preferirani izvor i naši će vam se članci češće prikazivati na Googleu.
Dodaj kao preferirani izvor