Turistička zajednica Općine Marčane poziva ljubitelje povijesti i arheologije na besplatni vođeni obilazak dvaju značajnih arheoloških lokaliteta Peličeti i Boškina pod vodstvom arheologa Siniše Pamića iz Hrvatskog restauratorskog zavoda u subotu, 7. lipnja 2025.
Okupljanje sudionika je u 10 sati kod AL Peličeti u naselju Stancija Peličeti. Po obilasku prvog lokaliteta predviđen je grupni odlazak osobnim vozilima do drugog, 14 km udaljenog lokaliteta – Boškine u blizini sela Krvavići. Predviđeno trajanje obilaska je cca 90 minuta i potrebno je doći s vlastitim mobilnim sredstvom. Sudjelovanje je besplatno, no obavezna je prijava na info@tzmarcana.com najkasnije do petka, 6. lipnja do 10 sati.
Stancija Peličeti – izgubljena vila obitelji Settidii, smještena je neposredno pored čvora Pula (A9, D66) ulaza na Istarski Y i administrativno spada pod naselje Loborika, Općinu Marčana. Nalazi se uz Valtursko polje, jedno od najplodnijih polja južne Istre. Stancije (prema talijanskoj riječi stanza = soba) ili dvori bili su gospodarski kompleksi utemeljeni na obiteljskoj zadruzi kao gospodarskoj jedinici koja je gospodarila prostorom, a zasnivala se ugovornim pravom iz razdoblja posljednje kolonizacije Istre u 17. i 18. stoljeću. Prema tom ugovoru kolonisti nisu stjecali vlasništvo nad zemljištem nego samo pravo plodouživanja, ispaše, korištenja drva i građenja. Pored Stancije Peličeti je tijekom gradnje autoceste Istarski Y (A9) 2005. godine pronađena antička vila izgrađena u 1. stoljeću pr. Kr., a u 6. stoljeću je dograđena, tako da je postala fortifikacijska cjelina koja je služila kao obrambena točka Pule od provala Slavena i Avara.
.
Danas se na AL Peličeti nalaze ostaci rimske vile rustike koja je, pretpostavlja se, bila u vlasništvu rimske obitelji Settidii. Nalazište se nalazi 500-ak m jugoistočno od Stancije Peličeti. Prvo je izgrađena mala vila rustika s jednom velikom i dvije male cisterne te malim termama. U 2. stoljeću je vila značajno proširena i postavljeni su raskošni mozaični podovi. U to vrijeme je u sklopu kompleksa djelovala uljara. U kasnoantičkom razdoblju (od kraja 3. do kraja 5. stoljeća) pojedini zidovi se miču te dolazi do pregradnje s novim zidovima lošije kvalitete.
Obitelj Settidii je u rimsko doba bila dobro poznata na području sjevernog Jadrana i Podunavlja, a pogotovo u Puli i Nezakciju, na području pulskog kolonijalnog agera. Prema zavjetnom žrtveniku, koji je pronađen u Valturkom polju, obitelj Settidii je bila vlasnik robova Euhemera i Eutiha koji su ispunili zavjet bogu Silvanu. Silvan (Silvanus – na latinskom šuma) je bio rimsko božanstvo, zaštitnik šuma, pašnjaka, usjeva, polja, vrtova i svih obradivih površina.
Arheološko nalazište Boškina smješteno je na trasi magistralnog plinovoda Pula – Karlovac, u blizini mjesta Krvavići. Arheološka istraživanja provedena 2005.-2006. godine na lokalitetu pokazala su da se tu tijekom 1. i 2. stoljeća nalazio arhitektonski kompleks ville rustice, izvangradskog ruralnog imanja sa skupom gospodarskih zgrada i okolnim zemljištem. Istražena površina nalazišta bila je dugačka 150 m, široka 6, 50 m i okomito sjekla tri arhitektonske cjeline: jugozapadni dio s građevinskim ostacima sačuvanim samo u temeljima koji su pripadali pomoćnim gospodarskim prostorijama i prilaznoj cesti, središnji dio imanja s bolje očuvanim elementima definiranim kao dio stambeno – gospodarskog kompleksa i sjeveroistočni dio s dijelom širokog ogradnog zida imanja.
Arheolozi koji su vrijedno radili na nalazištu kažu da je Boškina sagrađena oko 1. i 2. stoljeća, te da je vila bila začudo nastanjena samo 150 godina te, za razliku od sličnih objekata, nema kontinuitet života od nekoliko stotina godina, odnosno do propasti Rimskog Carstva i prodora barbara na ovo područje. Proizvodila je hranu za svoje potrebe, ali i za tržište. Po ostacima amfora, vjeruju da su se upravo one ovdje proizvodile, i to one za čuvanje vina. Po arheološkim iskopinama i ostacima koji su nađeni na lokalitetu, pretpostavlja se da se na imanju proizvodilo vino, maslinovo ulje, te da su se bavili i stočarstvom. Ova je vila, tvrde arheolozi, jako dobro očuvana i na njoj se od rimskog doba nije ništa promijenilo. Izgleda da je vlasnik ovog gospodarskog imanja ekonomski propao, pa je villa relativno rano napuštena. Sve je ostalo onako kako je bilo u 2. stoljeću, što je velika prednost u istraživanju tadašnjeg načina života u odnosu na iskopine u Puli, gdje je zbog stoljetnog kontinuiteta života na građevinama puno toga izmijenjeno.
Zgrada površine najvjerojatnije 400 četvornih metara prostire se na dva krila i vjerojatno je građena u obliku slova U, što pokazuje konfiguracija terena, ali i istraživanja. Između je bilo dvorište, a sve je omeđeno ogradnim zidovima. Takođe,r prema naznakama na terenu, arheolozi smatraju da je iz ovog objekta vodila rimska cesta prema Vodnjanu, kamo se vjerojatno odvozila roba. Prema njihovim nalazima, u tom su dijelu zgrade bile gospodarske prostorije koje s jedne strane nisu bile omeđene zidom, te nisu ni imale popločeni pod. Na tom su području nađena dva pitosa, odnosno veliki glineni spremnici, kamenica, ostaci tijeska, kamenog kanala, keramike koja se koristila u domaćinstvu, novac iz doba Vespazijana, cijela uljanica te brončana igla za šivanje. Arheolozi stoga zaključuju da je ova prostorija služila za proizvodnju maslinovog ulja.