Jedna od priča koje najbolje potvrđuju zašto se gosti iz godine u godinu vraćaju na Lošinj je upravo priča Branka Debeljaka i Simonke Rus iz Ljubljane koji na otok dolaze već punih 25 godina
Posljednjih deset godina borave u obiteljskom smještaju Milene Toić, dok su prethodnih godina odmarali kod drugih lošinjskih iznajmljivača, a njihova povezanost s Lošinjem započela je sasvim spontano da bi tijekom godina prerasla u iskreno prijateljstvo s domaćinima i veliku ljubav prema otoku.
Prisjećajući se svog prvog dolaska, ističu kako ih je posebno osvojilo povjerenje koje su doživjeli u tadašnjoj agenciji Cappelli (današnjoj Elli). Budući da tada nisu znali kako agencija nije primala kartično plaćanje, djelatnica Eleonora rekla im je da smještaj mogu platiti po povratku kući. Takva gesta ostavila je snažan dojam i pokazala im koliko su gostoprimstvo i međusobno povjerenje važan dio lošinjske turističke priče.
Branko i Simonka veliki su ljubitelji prirode i samoniklog bilja. Kažu kako se prava klima Lošinja osjeti već od Ćunskog, a jedno od omiljenih mjesta im je vidikovac u Velom Lošinju, gdje najviše osjećaju blagotvorni morski aerosol i svježinu zraka. Branko se prisjetio i 2020. godine, kada je nakon preboljenja COVID-19 došao na Lošinj te već nakon tjedan dana ponovno osjetio snagu otočne klime.
Sakupljaju samoniklo bilje, beru lovor, skupljaju morsku sol iz kamenih udubina te od prirodnih sastojaka pripremaju razne proizvode. Smatraju kako bi se više trebalo isticati bogatstvo otočne tradicije i lokalnih priča, poput one o destileriji Linardić u Martinšćici, čiji je osnivač među prvima u svijetu započeo destilaciju smilja.
Nakon četvrt stoljeća dolazaka primjećuju brojne pozitivne promjene na otoku. Ističu kako je Lošinj danas čišći, uređeniji i da se puno više pažnje posvećuje zaštiti okoliša i ekologiji. Kao dobronamjernu sugestiju izdvajaju potrebu za većom brigom o uklanjanju psećeg otpada na javnim površinama.
Posebno ih vesele sadržaji koji pričaju priču o otoku pa su jednom, prilikom posjete agenciji Turist dobili i tri knjige; o najpoznatijem lošinjskom stanovniku Ambrozu Haračiću, zaslužnom za pošumljavanje otoka, autorice Lidije Kosmos, zatim Počeci turizma na otoku te o herbarijima. Prisjetili su se i informativne table posvećene macaklinima, za koju smatraju da bi je vrijedilo ponovno postaviti kako bi se posjetitelji upoznali s ovom zaštićenom i autohtonom vrstom.
Tijekom godina stvorili su brojne uspomene. Rado se prisjećaju odlazaka u pizzeriju Draga, a među omiljenim mjestima danas izdvajaju vidikovac Providenca za koji kažu da je “napravljen srcem i s ljubavlju”.
Najveće riječi hvale upućuju svojoj domaćici Mileni Toić ističući njezinu srdačnost, gostoljubivost, besprijekornu čistoću i pažnju prema svakom detalju. Toliko su se zbližili da danas sebe više ne smatraju gostima, već prijateljima obitelji. Tome svjedoči i jedna simpatična tradicija – Milenin suprug svake godine upravo u vrijeme njihova dolaska vadi krumpir iz vrta, a Branko i Simonka rado mu se pridruže.
Mnogo više vrijedi biti na ovoj plaži nego imati zlato, rekla je Simonka, sažimajući u jednoj rečenici osjećaj zbog kojeg se već 25 godina vraćaju na Lošinj.
Upravo ovakve priče potvrđuju kako najveća vrijednost obiteljskog smještaja nije samo kvaliteta usluge, već odnos koji se s vremenom pretvara u prijateljstvo. Takve veze stvaraju najljepše uspomene i razlog su zbog kojeg Lošinj mnogima postaje drugi dom.