Jerko Sladoljev, bard istarskog i hrvatskog turizma za Turizam.media promišlja svjetske turističke trendove i analizira sezonu koja je pred nama
Razgovarala : Duška Palibrk
Čak je 60 posto naših kampova u parcelama čija kvaliteta sve manje odgovara zahtjevima novog klijenta. Danas se traže usluge poput vlastitog sanitarnog čvora i hladnjaka, što posjeduje jedva jedan posto naših kampova.U Španjolskoj se već ove godine dosta radi na revitalizaciji tog segmenta kako bi se dio parcela prilagodio novoj potražnji
Jerko Sladoljev prekaljen je turistički poslenik i veliki poznavatelj turističkih prilika u svijetu i Hrvatskoj, posebno u Istri i u kamping segmentu. Iza njega je je šest desetljeća rada u turizmu. Počeo je kao recepcionar u hotelu Riviera u Puli daleke 1962., studirao uz rad i diplomirao na Fakultetu za vanjsku trgovinu i turizam u Zagrebu, bio direktor marketinga u nekoliko velikih turističkih tvrtki u Istri te u mirovinu otišao s mjesta direktora Kamping udruženja Hrvatske (KUH).
Posebna su mu strast kampovi, pionir je razvoja naturističkog turizma u Istri i Hrvatskoj – organizator je prvog Svjetskog naturističkog kongresa u jednoj socijalističkoj zemlji koji je 1972. u Istru doveo stotinjak međunarodnih izvjestitelja i novinara iz cijelog svijeta.
S pokojnima dr. Zdenkom Tomčićem i bardom hrvatskog hotelijerstva Brankom Jakopovićem osnovao je 1977. Sekciju naturističkih središta Hrvatske koja je kasnije postala Kamping udruženje Jugoslavije (1982.), a potom KUH (1993.), koje je vodio 20-ak godina.
Nakon formalnog umirovljenja, 2003. osniva Top Camping koji okuplja najkvalitetnije kampove u Hrvatskoj s ciljem promocije i veće prepoznatljivosti u Europi.
Lokomotiva najboljih kampova
– Ideja je bila da ta lokomotiva najboljih kampova povuče druge poduzetnike na ulaganja u kvalitetu i podigne „virus“ konkurencije na puno veću razinu. Već 2007. godine uspjeli smo uvjeriti ADAC da u svojem Bedekeru proglasi prvi Superplatz u Hrvatskoj – Camping Zaton u Zadarskoj županiji. U kamping segmentu do 2007. godine Hrvatska nije imala niti jedan Superplatz, a danas ih ima 20-ak. Za naš tržišni angažman HGK Zagreb je Top Camping proglasila tvrtkom s oznakom “Hrvatska kvaliteta”. U našem katalogu imamo 50 najboljih kampova Hrvatske koje po posebnim kriterijima stupnjevanja kvalitete svake godine provjeravamo i promoviramo putem sajmova, interneta, reportaža, on line bookinga i distribucijom u najvećim kamping klubovima u Europi.
“Hrvatska je mnogo učinila na poboljšanju klasifikacije kampova, ali život i potražnja su ispred nje tako da ono što je danas vrhunska usluga, sutra postaje standard. To govori o zastarjelosti naše kategorizacije i potrebi da se ona usavrši primjereno novim uslugama u kampovima koje se u aktualnoj klasifikaciji ne spominju.”
Nedavno je Top Camping sudjelovao na CMT-u (Caravan, Motor, Touristik) u Stuttgartu. Kakvi su dojmovi i najave za sezonu pred nama?
– U Stuttgartu smo se po dvadeseti put pojavili na CMT-u koji je trajao od 13. do 21. siječnja. Ovaj sajam označava početak bookinga i potražnje za nadolazeću sezonu. Predstavljaju se najbolje destinacije za odmor i najnovije karavane, autodomovi, šatori ili ukratko sve za ljeto. Na sajmu je bilo 300.000 posjetitelja koji su u prosjeku u dobi od 52 godine i imaju prosječne mjesečne prihode od 3.600 eura netto. Skoro 80 posto svih posjetitelja traži europske destinacije. Na sajmu je bilo prisutno više od 1.600 izlagača iz 100 zemalja cijelog svijeta. I sve to u 10 hala, na 120.000 četvornih metara, uz akreditaciju 1.700 domaćih i stranih novinara iz dnevnika i stručnih magazina. Potražnja nije bila na razini prošlih godina, makar smo mi u četiri dana podijelili 2.000 primjeraka našeg Top Camping kataloga. No, primjećujemo da su druge destinacije u okruženju, posebno Italija i Španjolska, puno kvalitetnije prezentirale svoj turistički imidž.
Neki smatraju da su sajmovi stvar prošlosti, da više nisu marketinški svrsishodni, kao ni tiskani turistički prospekti i vodiči u digitalnoj eri i za nove svjetske putnike. Kakva su vaša iskustva, što kažu u svijetu, a što domaći stručnjaci u turizmu?
– U praksi postoji mišljenje da su sajamske aktivnosti retro promotivno-prodajni alat i tiska se sve manje prospekata i kataloga ili se uopće ne tiskaju i stavljaju se “sva jaja u jednu košaricu“ zvanu internet! Ne podcjenjujem internet i poštujem digitalnu revoluciju, ali smatram da je pogrešno zanemarivati tisak. On dopunjuje internetske akcije i potvrđuje kao svjedočenje, dokaz i obećanje da je ono što je u ponudi – kredibilno, jer ako neko obećanje tiskate, onda vas gost, ukoliko tu uslugu ne dobije, može tužiti za prijevaru. Na internetu možete u svako vrijeme obećanje izbrisati ili promijeniti.
Nije slučajno da su se u Stuttgartu na ovom sajmu koji, već je rečeno, označava početak bookinga i potražnje za nadolazeću sezonu, predstavile destinacije iz 100 zemalja čitavog svijeta. To je jedan od najvažnijih razloga zašto se vodeće španjolske turističke kompanije okreću i sve više ulažu znatan dio marketinškog proračuna u „offline“ medije. Multikanalna komercijalizacija postala je najuspješnija formula kako pomoći kampistima da donesu ispravnu odluku gdje putovati. Potvrđuje to i španjolska studija tvrtke Servicios Turisticos iz Barcelone koja je sustavno istraživala fenomen turističkih tiskovina i zaključila argumentirano da je internet bez tiskovina i sajmova manje efikasan.
– Koji su novi turistički trendovi u svijetu, posebno u kampingu? Što najviše traže njemački putnici, i nama i čitavom Mediteranu najbrojniji i najpoželjniji gosti?
– Potražnja je sve izbirljivija – traži se simbioza tradicijskih vrijednosti kraja i inovacije u smislu vrhunskih usluga od gastro ponude, asortimana usluga za slobodno vrijeme, zabavu i animaciju do povezanosti ponuđenog s lokalnim stanovništvom, kulturnim vrijednostima kraja i destinacije.
U najužem fokusu kampista iznad svega je doživljaj prirodnog ambijenta u harmoniji s prostorom, dakle što manje betoniziranih prostora i više zelenih njegovanih površina, briga o ekološkoj i održivoj ponudi, briga o flori i fauni, ali i o kućnim ljubimcima gostiju.
Sve više se traže mobilne kućice, glamping, no kamping je nastao sa šatorima i traži se povratak iskonskim korijenima kampinga – parcelama za karavane i šatore koji su danas inovirani i nude komfor kvalitetnijeg smještaja. Vrhunski sanitarni čvorovi su bili i ostaju najbitniji element u potražnji.
Parcele „a la carte” kvalitete
– U posljednje vrijeme pojavio se novi trend u potražnji za parcelama. Radi se o gostima koji traže parcele s većom površinom i određenim servisom i uslugama. Konkretno, sve više se traže parcele koje kod nas nazivamo premium, a koje sadrže sanitarnu kabinu za isključivo korištenje vlasnika parcele i stanovite elemente ponude kao što je vlastiti hladnjak, uz naravno priključak na struju, vodu, odvod te pored svega besplatni internet. Traži se veći komoditet, novi klijent je spreman platiti puno više za veću kvalitetu i komfor. Radi se zapravo o jednoj novoj tendenciji u potražnji koja zahtijeva revitalizaciju kamping ponude s parcelama “a la carte” kvalitete. Takva ponuda dozvoljavat će povećanje cijena, uz svakako veću iskorištenost kampova te na kraju i kvalitetnije bilance.
Velik je to izazov za hrvatsku kamping ponudu jer je 60 posto svih naših kampova u parcelama čija kvaliteta ne odgovara zahtjevima novog klijenta. Ove usluge s vlastitim sanitarnim čvorom i hladnjakom danas posjeduje jedva jedan posto naših kampova
U Španjolskoj se već ove godine dosta radi na revitalizaciji tog segmenta kako bi se dio parcela prilagodio novoj potražnji. No, to će tražiti kod nas i rekategorizaciju kamping usluga koja je već dobrano zastarjela. Stoga treba očekivati značajnije investicije u ovaj segment ponude, a i Ministarstvo turizma će morati revidirati i dopuniti kategorizaciju smještajnih objekata u kampovima.
– Kamping je posebno profitirao s korona-krizom. Je li taj povratak prirodi, doduše u komfornom, pa i luksuznom izdanju, i dalje u trendu?
– U anketi iz 2021. godine 56 posto ispitanih Europljana reklo je da smatra da je putovanje kamperom sigurnije tijekom pandemije korone u usporedbi s putovanjima na odmor vlakom ili avionom. Gotovo polovica ispitanih također smatrala je da kampovi imaju bolje higijenske mjere i prednost radi boravka na otvorenom od bilo koje druge ponude za odmor. No, najveći “poklon“ korone kampingu bila je regrutacija 20-ak posto klijenata iz hotelske i apartmanske ponude u kamping segment. I jednom kad si osjetio benefit kampinga ostaješ privržen novim strastima i stilu života. Taj trend se zadnjih godina samo povećavao i danas te „pridošlice“ čine gotovo jednu trećinu kamping klijentele. Što se tiče kvalitete i luksuznijih ponuda, taj trend je bio i prije pandemije i nastavio je svoj put u inovacijama tako da se danas proizvode staklene kamping kućice koje daju dojam da ste u noći pod zvijezdama i sanjarite u vrhunskom okruženju smještaja s pet zvjezdica. Taj nedoživljeni scenarij ima i svoju cijenu, ali pruža i emocije koje su jedinstvene i nezaboravne.
– Kakva su Vaša predviđanja za 2024.? Što bismo trebali poduzeti da spremniji dočekamo novu sezonu, posebno u Istri?
– Ova godina će biti posebno složena i zadat će puno muka marketinškim stručnjacima iz nekoliko razloga. Prvo, stopa recesije osjeća se posebno na njemačkom tržištu koje je s 40-ak posto najznatniji partner Istri. Svjedoci smo brojnih štrajkova, pada proizvodnje i poskupljenja, što velikim dijelom uvjetuje putovanja. U lipnju i srpnju u Njemačkoj se održava Europsko nogometno prvenstvo, a blagdan Duhovi ove je godine vrlo rano, sredinom svibnja, što će poremetiti potražnju na koju smo navikli u lipnju. Spomenimo i to da njemački turisti nisu zaboravili neopravdana poskupljenja zbog usvajanja eura, a i posljednja pisanja o trovanju gostiju vodom iz bazena u nekim istarskim kampovima ne ide nam u prilog.
Potražnja neće ni izdaleka biti onakva kakve su bile dosadašnje i varamo se ako mislimo da se uobičajenim prodajnim politikama mogu ostvariti stari rezultati.
Zato bi trebalo već sada razmišljati o novim alatima marketinga, dodatnim akcijama i većem investiranju u obradu tržišta, s puno više informacija, pogotovo onih koje su gosti smatrali kritičnima i koje bi mogle utjecati na odluke o putovanju. Prema mojim informacijama, konkurencija iz okruženja, poglavito Italija i Španjolska, spremaju nam iznenađenja u smislu ponovnog vraćanja svoje klijentele, a koja je zbog blizine bila sklonija nama.
– Već godinama puna su nam usta održivog i cjelogodišnjeg turizma, ali u praksi nema velikih iskoraka. Zašto? Kako bismo brže mogli ostvariti te strateške ciljeve?
– Hrvatskoj je turizam jedan od stupova gospodarstva, a održivi turizam se osjeća i u skladu je s posebnim skupom kriterija u nekim većim tvrtkama (posebno bih istaknuo Valamar) koje se brinu o pružanju informacija, ekološkom obrazovanju, sigurnosti i upravljanju okolišem. U ovom procesu iskoraka trebalo bi koristiti politiku mrkve i batine i nagraditi one koji uvode kriterije za održivi turizam te sankcionirati neposlušne ili one koji ne samo da se ne brinu nego svojom nebrigom štete okolišu. Postoji bezbroj mjera, ali netko bi ih morao pokrenuti.
Istra ljeti prenapučena
– Što mislite o aktualnom rastu godišnjih naknada za privatne iznajmljivače, i to u jednakom iznosu za domaćine koji u svojoj kući imaju pokoji apartman i rentijere koji iznajmljuju vile s bazenima? I inače se već duže spotičemo oko tog privatnog sektora u turizmu.
– Po svojoj snazi u kapacitetima privatni je sektor praktično najsnažniji dio, nosi dvije trećine hrvatske turističke ponude. S druge strane, on je konkurencija velikim hotelskim i apartmanskim resortima. I dok su druge države u našem okruženju to standardizirale i rješavale primjerenijom poreznom politikom, mi smo to prepustili slučaju i zubu vremena.
U pitanju je paleta ekonomskih interesa, no postoje dobre prakse, na primjer u Kataloniji gdje su definirali tko može i kako iznajmljivati. Primjerice, neshvatljivo je da možete iznajmljivati u gradu i drugdje a da nemate parking prostor, poseban ulaz s ulice za svaki apartman i slično, jer kad bi se to uvjetovalo, stvorio bi se standard koji bi filtrirao ponudu i kapacitet. Svojevremeno su propagirani difuzni hoteli s ciljem da se objedini ponuda prehrane u gradu i funkcionalnije kontrolira kvaliteta ponude, ali kao što to biva u nas, donesu se zakoni, a onda stave u ladicu. Zaključno, pametnijim standardiziranjem bi se podigla kvaliteta i onemogućio neplanski rast rentijera, pa i pomoglo malim iznajmljivačima,a time bi se i porez mogao primjenjivati selektivno.
– Koje biste veće investicije u Istri, i realizirane i one najavljene, istaknuli kao dobre poteze? Što smatrate velikim pogreškama?
– Najprije o pogreškama: Istra ima prenapučenost u brojkama turista u srpnju i kolovozu. Taj odnos prenapučenosti turistima u glavnim mjesecima sezone itekako je premašen. Posebno s aspekta opterećenosti prometne i komunalne infrastrukture. U Istri je nekoliko puta više turista, bazirano na usporedbi prostora i broja stanovnika, nego u Toskani ili Provansi, ali prihodi niti izdaleka nisu toliko proporcionalno veći. Prema nekima, današnja bilanca se mogla ostvariti i s puno manjim, ali zato kvalitetnijim i osmišljenijim kapacitetom po čemu je Istra mogla biti ekskluzivna, a ne masovna destinacija što se sada pokušava ispraviti.
No, Istra je u našim okvirima perjanica u pionirskim podvizima u turizmu. Spomenut ću samo neke u kamping sektoru: Valamarov Istra Premium Camping u Funtani je primjer vrhunske kamping kvalitete, Arena Hospitality group ima inovativan Glamping Arena One 99, Maistra Grand Hotel Park i skoro sve hotele u svojem lancu s pet zvjezdica, Valalta najbolji europski naturistički kamp, Rovinj i Novigrad restorane s Michelinovim zvjezdicama.
Turistički razvoj u unutrašnjosti i seoski turizam mogao bi biti puno primjerenije razvijen sukladno turističkom imidžu Istre. Kao loše poteze smatram zanemarivanje nekih brendova kao na primjer Koversade u Vrsaru koja je, da je bilo malo više sluha, mogla biti Superplatz i primjer vrhunske kvalitete.
Dojam je da je obala turistički imperij, a ruralni kraj podosta kaska i to po svim kriterijima. Ono što fascinira je ljepota ruralnog kraja koja je prava magija i never ending story prirode, a to nije dovoljno iskorišteno kao atrakcija za turiste.
Nije da se ne osjeća stanovit napredak i promjene u ruralnom dijelu Istre, ali to nije ni izdaleka po razvoju proporcionalno obali. I na kraju se čini da svi master planovi klastera, održivi green turizmi pa i svi ti turistički zakoni izgledaju kao maestralni alati razvoja na papiru, ali u praksi nedostaju lokalni lideri s pasijom i idejama.
Velik su problem i radnici u turizmu kojih već godinama nema u blizini, a sada su radnici iz dalekih zemalja jako traženi i u drugim gospodarskim granama. Kakva su kadrovska predviđanja za ovu turističku sezonu? Kakav je uopće odnos prema radnicima u korporativnom svijetu? Ta velika fluktuacija ne dopušta ni razvoj osjećaja pripadnosti kompaniji u kojoj radiš.
– Tematika nedostatka radne snage u turizmu muči ne samo nas nego i naše konkurente u okruženju, no drugdje u svijetu su prihodi zaposlenika atraktivniji. Onaj koji radi u turizmu najprije mora imati veliku empatiju za služenje, praktično kao svojevrsnu misiju, biti misionar, jer raditi dok se drugi relaksiraju i uživaju Tantalove su muke. Zato je samo komunikativan i ekstrovertan čovjek koji voli ljude i podrazumijeva svoj posao kao misiju, prihvatljiv za rad u turizmu.
Iluzorno je očekivati da će domaći pa i strani sezonski radnici koji skoro u pravilu nisu iz struke imati toliko empatije da rade u sektoru koji u biti ni ne poznaju. Oni su zapravo početnici, a o znanju jezika da i ne govorimo.
No, mnogo važnije je kako bi se struka trebala izboriti za radnike. Najprije bi država trebala donijeti malo teži paket poticajnih mjera koji će pomoći poduzetnicima da turističku struku učine još atraktivnijom, a najvažnije je da i poduzetnici posegnu malo dublje u džep i plate radnike bolje i više, a ne da samo streme boljoj EBITDA bilanci. Da bi se ta utopija pretvorila u progres, trebala bi poduzetnicima veća doza smjelosti i za sve puno više vremena uz manje troškove poslovanja, no danas je upravo suprotno: imamo sve manje vremena i sve veće troškove. Govoriti o korporativnoj kulturi i pripadnosti tvrtki u takvom socijalnom i radnom ambijentu je suvišno jer pripadnost je efekt empatije koji kreira prije svega zadovoljan djelatnik. Stoga su i ove godine ljudski resursi kronična bolest bez izgleda da se dugoročno prevenira, pa treba očekivati reprizu prošle sezone i deficitarnosti u ovom segmentu.
Lovci na turističke oluje
– U čemu smo još slabi, gdje još vidite mogućnosti za poboljšanje turističke ponude u Hrvatskoj?
– Planiranje turističkih vizija je danas najveći problem našeg turizma, a ono malo što se radi primarno je usmjereno na veća turistička poduzeća, a nedovoljno na teritorije i tržišta. Pravi analitičari na osnovu sadašnjih brojki preporučuju nam da nastavimo napore za oživljavanje turizma u ruralnim područjima i sustavnije vizije za planiranje u nadolazećim godinama. Turizam se trenutno koncentrirao na samo nekoliko nosećih priobalnih regionalnih destinacija u Hrvatskoj i to u samo šest regija. Nove strategije planiranja bi oživile, osim potražnje, i buduću turističku potrošnju.
Hrvatska ima mnogo mikroturističkih zajednica i ta fragmentacija se nije pokazala uspješnom u objedinjavanju strateškog planiranja i rasta.
Razvijenije europske zemlje u turizmu uspostavljaju posebne centre za studije ekonomskog planiranja turizma (CESPET) što se u praksi pokazalo kao pun pogodak. To znači da bi se već početkom svake godine na temelju istraživanja mogle dobiti vrlo vjerodostojne informacije o tijeku nadolazeće sezone sa svim parametrima potražnje, buduće potrošnje, kako geografski-tržišno tako i oscilacije koje su bitne za angažiranje djelatnika, nabavu roba, investiranje i slično.
Gospodarstvenici u turizmu traže svojevrsne „lovce na turističke oluje“ koji bi sofisticiranijim istraživanjima tržišta i ponude u okruženju iščitavali sve probleme koji prijete ili mogu koristiti uposlenicima u turizmu. Konstantno praćenje imalo bi za cilj i upozorenja gdje je, ili gdje bi mogla biti probijena granica tolerancije u brojkama dolazaka (overturizam), ali i godinu dana prije predvidjeti krizne termine s takozvanim „rupama“ koje se mogu prevencijom i marketinškim alatima popuniti i tako povećavati iskorištenost kapaciteta. Nadalje, usklađenijim planiranjem školskih praznika u Europi mogla bi se produžiti sezona za još 30-ak dana, pa i više. Konačno, takav centar za studije ekonomskog planiranja turizma bi prema svojim istraživanjima mogao upozoriti na moguće greške i prostornu saturaciju turizma te objaviti i detektirati uska grla, cjenovne nelogičnosti, crne točke u kvaliteti i tako umjesto da govorimo samo o nagradama i rekordima, da vidimo i onu tamniju stranu struke. Naravno, sve u cilju strateškog ispravljanja krivih koraka. A to posebno govorim iz razloga jer smo se u recentnoj prošlosti dosta bavili raznim modelima upravljanja destinacijom poznatim kao DMO, DMC, pa čak i kroz promjene turističke legislative, prije svega Zakona o turističkim zajednicama, što do danas prema zamislima predlagača pa i zakonodavca, nisu baš zaživjele.