Razgovor sa Zoranom Primorcem, proslavljenim hrvatskim stolnotenisačem
Zorana Primorca ne treba posebno predstavljati. Jedan je od najpoznatijih hrvatskih stolnotenisača koji je nastupao na čak sedam Olimpijskih igara. Na igrama u Sydneyu 2000. godine nosio je hrvatsku zastavu na otvaranju. Osvajao je medalje na najvećim europskim i svjetskim smotrama, od kojih je najznačajnije srebro u konkurenciji parova na Olimpijskim igrama u Seulu 1988. Deset godina kasnije bio je u jednom trenutku 2. igrač svijeta po ITTF World rankingu. Primorac je danas predsjednik Hrvatskog stolnoteniskog saveza
Egzibicijski meč Primorac – Persson bio je spektakularan. Publika je uživala, nismo znali koliko zabavni i duhoviti možete biti. Igrali ste s malim i velikim reketima, izlazili iz okvira arene, vraćali loptice iz nevjerojatnih udaljenosti, sve nas nasmijavali, a osobito djecu.
„Baš mi je drago što vam se svidjelo. Možemo mi biti i bolji! Godinu dana nisam taknuo reket, morao sam dva tri puta trenirati da osjetim reket. Mozak ima jednu informaciju, a tijelo proizvodi drugu priču…Bio sam totalno nekoordiniran, ali na kraju sam zadovoljan kako je ispalo. Jurgen je veliki znalac, osjeća loptu i igru i onda se mi brzo skužimo: Da mi nemamo feeling, bilo bi puno toga teže, ovako se se mi osjećamo i to je super.“
S Jurgenom Perssonom odigrali ste stotine susreta na važnim europskim i svjetskim prvenstvima. Stoga ni ne čudi da je došao u Vrsar?
„On sjevernjak, oduševljen je s Istrom i Vrsarom i nije vjerovao da je tako lijepo , zahvaljuje mi se što je došao tu,. Ima osjećaj da je on nama dužan, a ne mi njemu“
Prije dvije godine postali ste predsjednik Hrvatskog stolnoteniskog saveza ? Gdje smo danas?
„Stolni tenis treba promovirati, moramo se boriti za svoj dio kolača s drugim sportovima. Ove godine nam je cilj Europsko stolnotenisko prvenstvo u Zadru , od 12. – 19.10. i mislim da je ovaj turnir u Vrsaru nešto što donosi afirmaciju i tog velikog turnira . Moramo napraviti najljepšu promociju stolnog tenisa u Hrvatskoj i da poslije Zadra nešto ostane.“
Koliko je teško organizirati turnir poput Europskog prvenstva u Zadru?
„Vlada RH nam je pomogla, našli smo i dosta sponzora, lijepo mi je čuti kad svi kažu – stolni tenis, to je naš tradicionalni sport, svi se sjećaju od Dolinara, Šurbeka, Stipančića, Tamare Boroš i sad ovih naših momaka.. . Rekao bih Hrvatska i stolni tenis se javno vole, samo ta ljubav nije bila dovoljno iskorištena, ali ljudi znaju i prate stolni tenis. Kao predsjednik saveza razgovaram s dosta ljudi koji su gospodarstvenici i iznenadilo me koliko znaju moje i Tamarine rezultate, koliko prate stolni tenis…samo to netko treba isprovocirati da se vrati…stolni tenis je prava zaraza…“
Stone Racket turnir, kao i neki raniji turniri, odvijaju se pod pokroviteljstvom grupacije Maistra. Otkud ta suradnja?
„Mi već dugo surađujemo s Maistrom, i prvenstvo države se održava već niz godina u Vrsaru , Maistra je prepoznala sportski turizam kao jednu od svojih djelatnosti ,a stolni tenis je idealan sport. Mi smo se tu odmah našli preko gospodina Bernarda Musulina iz Maistre. Ovaj veteranski turnir je samo dodana vrijednost i mislim da ćemo naše odnose i suradnju samo širiti jer nama je čast što nas je Maistra prepoznala kao partnera i mislim kako ćemo napraviti lijepe stvari za promociju Istre, turizma, Vrsara…i stolnog tenisa, naravno. To je jedna win win situacija.”
Zašto baš Vrsar?
„Ima odličnu priču vezanu uz dvoranu i hotele, i sve je nekako lagano.Tu je u klubu Miki Banjac , čelnik Stolnoteniskog kluba Vrsar. Sve je nekako dobro složeno, a otvoreni smo i za suradnju s ostatkom Istre.“
Kako je dovesti u našu Hrvatsku te velikane stolnog tenisa?
„Samsonov obožava Hrvatsku , najviše turnira u životu osvojio je u Hrvatskoj i mislim da je Vladimir i moj dugogodišnji prijatelj, ali i prijatelj Hrvatske. Trebamo koristiti uz moja poznanstva i imidž ove lijepe zemlje kao poželjne destinacije. Bilo bi lijepo dovesti i Jan – Ove Waldnera, poznatog kao Mozarta stolnog tenisa. O tome intnzivno razmišljamo. Sad će mu Persson sve ispičati, kako je kod nas, i kako mu je bilo, no mislim da mu namjerno neće sve reći, kako ga Waldner ne bi zamijenio (smijeh)“
Stone Racket Turnir postaje tradicionalan, slijedeće godine je opet na istom mjestu od 5. – 8 ožujka . Hoćete li nas opet počastiti nekim egzibicijskim susretom?
„To je neupitno, samo neka je zdravlja. I bolje ću se pripremiti!“ (smijeh)“