Zoran Primorac ističe ogromno zadovoljstvo postignutim ovih dana u Vrsaru. Veći broj država sudionica, daleko veći broj natjecatelja, ogroman stimulans za još jači sportsko turistički napredak
Zoran Primorac je sportaš s pokrićem. Mnogobrojne medalje i nagrade, dugogodišnje akitvno trajanje u stolnoteniskim arenama i napokon ono najvažnije, sudjelovanje na čak 7 ljetnih olimpijskih igara što ga čini hrvatskim rekorderom. Danas u funkciji predsjednika Hrvatskog stolnoteniskog saveza, zajedno s ljudima iz Maistre postiže odlične rezultate u širem interesu o čemu – kroz razgovor – donosimo njegove osnovne naglaske…
- Maistra je ozbiljna firma. Dugo sam tražio ozbiljnog partnera s kojim bi mogao napraviti takav projekt. Pravi su profesionalci, stalno predlažu nove ideje. Turnir je već prošle godine bio vrhunski, sada je još bolji. Pokazuje se to i u brojkama. Došlo je duplo više ljudi, više od 20 zemalja u Vrsaru. Mislim da su ovo najbolji uvjeti u Europi za veteranski turnir. Savršena dvorana, najnoviji Butterfly stolovi na kojima je prvi puta igrano. Hotel udaljen od dvorane dvije, tri minute. Ljudi iz Maistre su sjajni, Bernard Musulin je čudo, predsjednik uprave Tomislav Popović , zatim Miki Banjac. Teško je napuniti hotel u ovom dijelu sezone tako da smo presretni. Stolni tenis se pokazao kao idealan sport. Imamo europski kamp, državno prvenstvo… Vrsar i stolni tenis se vole javno…
- Ovo je odlična promocija Hrvatske kao poželjne destinacije i to ne samo ljeti. Samo nam je nebo granica, sada treba biti kreativan. Ako mogu napraviti nešto društveno korisno i za moj sport i za ovu dragu regiju tu sam. Sjajno se razumijem s ljudima u Istri i želimo turnir dići na još višu razinu.
- Drago mi da smo Kalinkos Kreanga i ja zabavili publiku na egzibiciji u Vrsaru. Slično je bilo i prošle godine kada je bio Jorgen Persson. Nastojat ćemo i u budućnosti dovoditi velike zvijezde… Mođda stignu Boll, Waldner, Schlager ili neko četvrti.
- Imam dosta posla, predsjednik sam Hrvatskog stolnoteniskog saveza, dopredsjednik europske federacije, neke svoje hobije u kojima uživam. Imam 56 goidna. Trčim, igram golf, spremam se za maraton. Najviše sam u Zagrebu, dosta i putujem, uživam s obitelji. Želim vratiti dug stolnom tenisu koji mi je obilježio život. Želim pružiti reprezentativcima, kadetima, juniorima, seniiorima maksimalne uvjete koje možda ja nisam imao, da ne prolaze ono što je prolazila moja generacija, pa da još više podignemo masovnost stolnog tenisa. A ako se pojavi neki novi Šurbek, Stipančić, Boroš da ga podupremo. Moramo se boriti za djecu.