U sklopu 59. Šokačkog sijela u Županji izabrana je najljepša čuvarica šokačke baštine – Marija Karalić
Izbor Šokačkog cvita koji se tradicionalno odvija u sklopu Šokačkog sijela i ove je godine pobudio je veliko zanimanje među djevojkama od 16 do 25 godina. Natjecalo ih se dvanaest s područja četiri slavonske županije. Cilj izbora je potaknuti mlađe naraštaje na istraživanje, upoznavanje, kompletiranje, odijevanje, prezentaciju i pozitivnu valorizaciju narodnih nošnji zavičaja, šireg područja Slavonije, Zapadnog Srijema, Baranje, te drugih krajeva susjednih država nastanjenih hrvatskim šokačkim stanovništvom.
Sve sudionice predstavile su se u autentičnom duhu prošlosti – s prikladnom obućom, nakitom, frizurom i ruhom za blagdane, običaje ili radne dane. Na kraju je titulu ponijela Marija Karalić, a prva i druga pratilja bile su Ivona Knežević i Višnja Soljačić . Razgovarali smo s ovom mladom, simpatičnom djevojkom nekoliko dana nakon što su se dojmovi slegli.
Čestitamo na tituli. Kako to da si se odlučila prijaviti?
Samu prijavu odradila sam spontano, bez puno razmišljanja, iako sam već dugo razmišljala o tome. Volim tradiciju i spremanje u nošnju pa sam se odlučila prijaviti kako bih prikazala svoj kraj i ono što volim.
I kako ti je izgledalo to sve skupa, jesi li se morala puno pripremati ?
Pripreme su krenule od samog jutra koje je počelo sa češljanjem u cup i podizanjem velne i šminkanjem, nakon toga je uslijedilo spremanje u nošnju koje traži jako puno truda i vremena. Bilo me je u početku malo trema, ali sve je prošlo onako kako nisam mogla ni zamisliti, tako da tko za šta, taj za svašta.
Je li ovo prvi put da sudjeluješ na ovakvim natjecanjima?
Da, ovo je prvi puta da sudjelujem na ovakvom natjecanju i ostat će mi kao jedno posebno i nezaboravno iskustvo.
Imaš li svoju nošnju, ti si iz Brodsko – posavske županije, iz Starih Perkovaca. Koliko se ta nošnja razlikuje od ostalih?
Imam svoju nošnju, svaka nošnja se razlikuje po detaljima, načinu ručnog rada, motivima, bojama i negdje se nosi šira nošnja,a negdje uža, ali svaka nošnja ima svoju posebnu ljepotu.
Jako si mlada – otkud ta ljubav prema tradiciji?
Ljubav prema tradiciji dolazi iz moja obitelji. Moglo bi se reći da sam u cijeloj priči sudjelovala i prije nego što sam se rodila – jer je mama, koja je također nastupala , svoj zadnji nastup odradila u petom mjesecu trudnoće! Sigurno se već tu rodila moja ljubav prema svemu što se tiče tradicije.
Onda su stvari puno jasnije kad imaš podršku obitelji….
Da, moju obitelj čine mama Ana, tata Ivica i – četiri brata : Davor, Domagoj, Robert i Matija. Svi su mi uvijek velika podrška i ponosni su na mene. Oni su me i ohrabrili da se prijavim i bez njihove podrške ovo ne bi bilo isto.
Kako izgleda tvoj uobičajen dan, vrlo si mlada, još ideš u školu…?
Rođena sam u Slavonskom Brodu gdje i pohađam Srednju školu Matije Antuna Reljkovića . Moj dan najčešće počinje školom, nakon toga obavljam svoje obaveze, a navečer provodim vrijeme s obitelji ili na probama.
Članica sam KUD-a Ravnica Stari Perkovci i KUD-a Perkovčani Novi Perkovci gdje rado sudjelujem u nastupima i njegujem tradiciju. Slobodno vrijeme provodim s obitelji i prijateljima. Volim izaći sa društvom i zabaviti se – volim šetnje, druženja i sudjelovanje u kulturnim događajima.
Imaš li ideju s čime bi se htjela baviti u životu?
Voljela bih se nastaviti baviti fitofarmacijom što sam i upisala i poslije srednje škole upisati željeni fakultet. Smatram da je važno raditi posao koji voliš i u kojem se vidiš u budućnosti.
Kakve su bile reakcije na tvoju titulu?
Reakcije na titulu su bile prekrasne, znači neopisivi osjećaj. U budućnosti želim nastaviti predstavljati svoj kraj i tradiciju. Ako Bog da, ja bih se na još natjecanja prijavila.