Razgovarali smo s predsjednikom Mjesnog odbora Ilovika Ladislavom Radoslovićem o turističkim adutima ovog otoka , ali i očuvanju ravnoteže između tradicije i suvremenog turizma
Otok Ilovik idealna je destinacija za one koji traže bijeg u netaknutu prirodu i tirkizno, kristalno čisto more. Ovaj mirni otok bez automobila očarava posjetitelje pješčanim plažama, skrivenim uvalama i opojnim mirisima mediteranskog bilja. Zbog opuštene atmosfere i još uvijek netaknute prirode, Ilovik je omiljeno utočište nautičara i turista željnih autentičnog jadranskog šarma
Kako je u srcu ljeta i sezone na Iloviku?
Iako otok Ilovik, na sreću njegovih stanovnika, nema hotele i kampove, ipak je u srcu sezone na otoku Iloviku poprilična gužva. Ta masovnost koja remeti otočnu idilu remeti i dojam samim turistima pa je u tom smislu možda najbolje da citiram jednog talijanskog turista koji godinama dolazi na Ilovik, a koji me je prije nekoliko dana zaustavio na cesti i rekao: “Ilovik je zaista dragulj, prekrasan otok, osim od 25. srpnja do 20 kolovoza”. Ta rečenica možda najbolje oslikava ono što brojni domaći turistički radnici nevoljko priznaju ili ne žele priznati – a to je da masovnost uništava i sam turizam, a ne samo svakodnevni život nas otočana. Nadam se da će jednom to shvatiti i vlasti na svim razinama koji se još uvijek hvale brojem noćenja, brojem dolazaka i sl., trljajući ruke koliko će se PDV-a zaraditi na gorivu, cestarinama, trajektnim kartama, ili u supermarketima, ali očito ne shvaćajući da je interes lokalnih zajednica, a ponajviše onih manjih, posve suprotan tome.
Iako je zima daleko zanima me kako je tada, i dolaze li turisti i izvan sezone posjetiti otok?
Sezona na Iloviku počinje sredinom svibnja, naravno sa puno skromnijim brojevima, a završava negdje sredinom listopada. Iako su turističke brojke tada puno skromnije, predsezona sve do polovice srpnja i postsezona od kraja kolovoza pa nadalje spadaju u najljepša razdoblja za turiste ovdje na otoku. Kristalno čisto more, mirne i tihe uvale s tek ponekim kupačem i doživljaj autohtonog života dojmovi su koje turisti tada odnose s otoka. Ti turisti koji u tim razdobljima posjećuju Ilovik uvijek se vraćaju, mnogi čak i doživotno.
Kakva je Vaša povezanost s Rijekom, Malim Lošinjem…. Na koji se sve način može doći do otoka i jesu li mještani zadovoljni prometnom komunikacijom?
Naša povezanost s otokom Lošinjem, kao administrativnim središtem kojem gravitiramo prilično je dobra, četiri puta na dan prilično sigurna veza tokom čitave godine. S Rijekom je ta veza kudikamo slabija, a imamo i povremenu vezu sa Zadrom.
Unatoč činjenici da su naše veze bolje nego ranije, ipak tu ima još mjesta na napredak i upravo ćemo do kraja ove godine pokušati na tom polju napraviti još nekoliko pomaka koji bi trebali pomoći opstanku života na otoku. Nadamo se da ćemo naići na razumijevanje nadležnih za naše vrlo skromne zahtjeve koje smo već postavili i koje ćemo postaviti.
Koje su glavne kulturne i zabavne manifestacije i kako ih obilježavate? Kakva je tada atmosfera na Iloviku?
Ilovik je, unatoč višoj starosnoj dobi stanovništva, otok vrlo veselih ljudi za koji će mnogi reći da živi za pjesmu i glazbu. Zato nije rijetkost čuti da se mještani samonicijativno nađu i zapjevaju, ili da organiziraju mjesnu feštu na koju onda dolaze svi, i staro i mlado. Glavna mjesna fešta je proslava Sv. Petra i Pavla, 29. lipnja, kada se u večer prije svetkovine pali krijes – tzv. koleda, a na dan svetkovine, nakon Sv. mise i procesije otokom, proslavlja uz društvo, pjesmu i ples.
Ilovčani kojima je glazba u krvi se, međutim, i dodatno organiziraju, pa u toku svakog ljeta bude organizirana još pokoja fešta i ples, a ove smo godine u suradnji s TZ Grada Malog Lošinja, po prvi puta imali koncert opernih prvaka HNK u Rijeci koji su izvodili popularne operne arije i šansone. Iako ni sami nismo znali kako će takav koncert biti prihvaćen, moram reći da su svi mještani bili oduševljeni i nadam se da ćemo takve događaje moći i ponoviti u godinama koje dolaze. Bilo je ove godine i prikazivanja filmova na glavnom mjesnom trgu…
Koliko je stanovnika na Iloviku, koliko djece, postoji li škola?
Na Iloviku stalno živi oko stotinjak stanovnika ili možda nešto manje, od čega je ove godine bilo i petero školske djece. Otok ima školu – osmogodišnju, a ima i učiteljicu – jednu koja stalno živi na otoku i koja je tu zasnovala obitelj, i drugu koja povremeno dolazi s Lošinja. Imamo nešto i mladih obitelji i nadamo se da ćemo uskoro dobiti i novu djecu koja bi trebala biti naša budućnost.
Je li Ilovik i danas otok cvijeća i kako ga vi portretirate zainteresiranima?
Ilovik je bio i još uvijek je otok cvijeća. To je najbolje vidljivo onima koji Ilovik posjete u svibnju i lipnju, dok je u srpnju i kolovozu to teže zamjetiti zbog visokih temperatura i dugotrajne suše koja tada obično vlada. Ali mještani svakako nastoje održati ovaj epitet otoka.
Odakle sve dolaze gosti, je li istina da dolaze i iz Amerike neki koji imaju porijeklo odavde?
Ti “Amerikanci” o kojima postavljate pitanje su naši iseljenici i oni ovdje imaju svoje kuće, svoju djedovinu. Oni se vraćaju kući svakog ljeta, ostaju ovdje po mjesec, dva, a neki, osobito oni u mirovini, i po pet, šest mjeseci. Oni nisu turisti, oni su dio naše otočne zajednice. Što se pak turista tiče, posljednjih godina najčešći su Slovenci, a ima i Nijemaca, Austrijanaca, Talijana i dr. Zanimljivo je da su do pred otprilike 15-tak godina daleko najčešći gosti ovdje bili Talijani, ali njihov se broj ozbiljno smanjio i sada, osim u razdoblju od kraja srpnja do sredine kolovoza, Talijani su vrlo rijetki ili ih čak i nema.
Kakvi su turistički kapaciteti u smislu dolazaka gostiju?
Kao što sam već i rekao, na Iloviku, na sreću svih nas, nema hotela i kampa i jedini objekti za prijem turista su apartmani po obiteljskim kućama. Osim apartmana, imamo i prilično veliki broj nautičara jer Ilovik je među nautičarima i poznato sidrište.
I na kraju, što Vam najviše nedostaje i kakav Ilovik vidite za desetak godina?
Na ovo pitanje mogu odgovoriti isključivo na način da kažem kakav bih ja želio vidjeti Ilovik za desetak godina.
Želio bih da Ilovik ostane autentičan, urbanistički očuvan, bez mastodontskih građevina bilo koje vrste, hortikulturno i komunalno uređen i uredan, a želio bih da i jedan broj mladih ljudi shvati da turizam nije samo renta nego da je za pametan razvoj turizma potrebna svijest da je nešto potrebno proizvesti, nešto lokalno i autohtono, od hrane, pića, suvenira ili drugih lokalnih proizvoda, mjesto u kojem će gost moći sjesti u upečatljiv i poseban restoran koji će mu ostati u pamćenju… Bez takvog načina razmišljanja postat ćemo mjesto rentijerskog turizma s niskom dodanom vrijednošću, a to svakako nije put kojim bismo trebali ići. Da li je to realno? Ja mislim da jest, ako budemo inventivni, kreativni i marljivi. Vidjet ćemo…
Ako mi na taj način budemo promišljali o budućnosti, a uz bitni napredak gradskih komunalnih službi koji je nužno potreban, trebali bismo imati lijepu budućnost.
