Livio Janko, umaški poduzetnik: Nemojmo zaboraviti da je u turizmu glavni faktor čovjek!
edan od svijetlih primjera, svestranog i inventivnog turističko-ugostiteljskog poduzetnika na Umaštini je zasigurno „Šalvorin“ Livio Janko, koji preko 30 godina brodi samostalno u poduzetničkim vodama. Uspješnim radom razvio je kvalitetan obiteljski biznis, u kojem su stupovi firmi sinovi Luis i Toni te supruga Anka. U visokoj sezoni zapošljavaju čak 23 radnika!
Foto: Savudrija/ Salvore
O značaju mikro, malih i srednjih poduzeća govori podatak s Fine da čine više od 95 posto hrvatskog gospodarstva i zapošljavaju preko 700 tisuća ljudi, odnosno cca 73 posto od ukupno zaposlenog stanovništva. Jednako tako, u svakom malom okruženju daju snažan doprinos gospodarskim aktivnostima, vodeći poduzeća u kojima rade predano, takoreći danonoćno, uz velika odricanja, što je najveći generator za postizanje uspjeha. Premalo se piše o njima. O naporima, poteškoćama, trudu i ljubavi ulaganoj u poduzetništvo da bi održali samostalno svoju poduzetničku stabilnost i rast, te bili što učinkovitiji u konkurentskoj utrci. Zato smo s Jankom htjeli podijeliti njegovu priču, od prvih koraka u poduzetništvu do razvoja u uglednog poduzetnika. A taj mu put nije bio posut ružama, jer trebalo se u tranziciji i ratnim okolnostima donošenjem poslovnih odluka prilagoditi ekonomiji i politici u kapitalizmu. S Jankom, uz topli čaj, dok vani šiba studena bura, razgovaramo o poduzetničkim počecima, poslovnom napretku, turizmu danas i sutra, te Umagu kao turističkoj destinaciji.
Poslovni put –obiteljski biznis
-Cijeli svoj radni vijek proveo sam u najvećem hotelijerskom poduzeću Istraturist, svjetskoga glasa. Pamtim kada smo zapošljavali oko 1500 radnika. U mladoj državi Hrvatskoj u doba privatizacije, krećem u samostalne vode, započinje svoju ispovijest. Prošao je put od zakupa Istraturistovog ugostiteljskog objekta u Kanegri, vođenja ugostiteljskog objekta na FKK (s kolegom Vilijom Šainom), dok u međuvremenu sa suprugom Ankom otvara vlastiti ugostiteljski objekt u staroj Savudriji restoran Porto – fish & sea food ,s apartmanskim smještajnim jedinicama, što ona i sin Toni koji je doktorirao na Opatijskom fakultetu za menadžement u turizmu i ugostiteljstvu prestižno vode. Drugi sin Luis, diplomirao je na University St. Louis u Americi te stekao zvanje master of finance i povremeno uskače jer se i on nedavno osamostalio. Otvorio vlastitu firmu, napredni self servis, car wash tj. samoposlužnu autopraonicu i samoposlužnu praonicu za pse „Moby Dick“ opisao je Janko obiteljski poslovni rast.
Foto:Samoposlužna autopraonica “Moby Dick”
El xe come la “BORA BORA” che vein e che va
-Ja sam se pak okrenuo novom obliku neizostavne turističke ponude – zabavnim sadržajima za goste svih godina. Na top lokaciji u Savudriji, u blizini svjetionika unajmio sam od ITU-a terasu restorana u sklopu bivšeg hotela Istre i otvorio beach- music bar, zvučnog imena „Bora Bora.“
Moram naglasiti da je ova vrsta turističke ponude na Umaškoj rivijeri izvrsno dočekana. Zabava i dobar provod su druga najvažnija potreba naših turista koji dolaze na more, veli i zaokružuje dosadašnji poslovni ciklus. U obitelji Janko sve je dobro poslovno raspoređeno i međusobno si pružaju podršku. Zato ćete ga u ljetnim mjesecima najčešće viđati kako jurca za volanom malog dostavnog vozila s naljepnicom „Bora Bora“. El xe come la bora che vein e che va! Stalno u pokretu, obavlja sve radne zadatke da bi posao funkcionirao, a onda u večernjim satima vodi bar.
Egzotičan doživljaj ljeta
-Provesti godišnji odmor na moru znači i dobro se zabaviti. Zasigurno njih 80% posto turista bira morsku destinaciju za godišnji zbog sunca i mora, a onda slijedi zabava. Ta se paradigma nije još promijenila. Nažalost, Umagu danas, za razliku od Umaga nekad, nedostaje zabavnih sadržaja. Pri tome ne mislim na one povremene večernje kulturno zabavne programe organizirane na trgovima u središtu grada. Mislim na slične kutke poput mojega bara gdje se mogu kad požele opustiti i razonoditi uz dobar koktel, pivo ili neki osvježavajući sok. „Bora Bora“ se pokazala zlatnim pogotkom za sve generacije. Iz večeri u večer izmjenjuje se šarolik program na terasi bara. Nastupaju bendovi, pjevački zborovi, plesne grupe, mađioničari, animatori za djecu, DJ-vi…za svačiji gušt ponešto. Odmor ljeti na moru se uvijek povezuje s nečim uzbudljivim tj. egzotičnim doživljajem. Ljeto mora pružiti gostu taj osjećaj. Zato nam i navraćaju mnogi iz obližnjih hotela, apartmana i resorta Petram. Bježe iz svojih betonskih ograda. Jedino se svi žale na radno vrijeme lokala. Fajrunt je u 24 sata! Kad im poraste raspoloženje i zagrije se atmosfera mi smo prinuđeni zatvoriti. To je gradska odluka. I na rastanku pitaju kamo dalje.: „Nema dalje.“ kažem. Na umaškoj rivijeri, koliko je meni znano otvorena su još samo dva slična bara. „Destino“ u Zambratiji i „Buoni amici“ u Umagu. Izgubio se u prošlosti onaj noćni šušur, žamor, smijeh i zezancija, kao i plesnjaci za čime svi gosti na ljetovanju teže, sjetno će Janko.
Foto: Egzotična”Bora Bora”
– A Umag je bio nadaleko čuven kao zabavna destinacija, ludovalo se noću. Imali smo najbolji zabavni centar na Jadranu, ZA-ZA ili Mon Plaisir u Katoru. Noćni bar u Adriaticu, Casino’, Paviljon, Arena Punta, muzika i ples je treštala na svakoj terasi hotela i većih restorana uz more…Danas se noćni život sveo na laganu večernju šetnju uz more te odlazak gostiju na počinak. Postali smo ljetna spavaonica za starije ili obiteljske goste. Mnogi gosti, naročito mlađi, nam se iz tih razloga više ne vraćaju u odredište. Noćni život bljesne tek u vrijeme ATP-a ili SEA STAR festivala. Ne znam koji je razlog tomu da se nešto ne promijeni ako gosti to priželjkuju u destinaciji. Zašto koordinirano ne pristupe toj problematici Grad, Turistička zajednica i vodeća hotelijerska kuća Plava Laguna, nije mi poznato, veli sugovornik.
Foto: Legendarni hotel Adriatik, noćni bar i Casino
– Vjerojatno je problem znatno kompleksniji nego se iz prve čini. Politika veže ili razdvaja interese. Jedan od razloga bi mogao biti da hotelijerska kuća Plava Laguna ne vidi interes u toj vrsti ponude u Umagu, a drugi, da je Gradu Umagu teško odrediti lokaciju za jedan veliki zabavni smještajni objekt koji bi radio do sitnih sati. Možda, na nekoj lokaciji izvan grada, ali otvara se pitanje parkirališta. Nekako još nisu osvijestili taj problem, i zato je „Bora Bora“, (u prijevodu na talijanski jezik Bura Bura), dobar vjetar- bura u leđa učmaloj zabavi u turističkoj ponudi grada.
Restoran “Porto”
S druge strane u Jankovom obiteljskom portfelju je i restoran „Porto“, smješten na samoj obali u luci-portu iz antičkog doba, poznate stare savudrijske ribarske luke. U njega riba i morski plodovi, u pravom smislu riječi, stižu direkt iz mora do stola. Naime, Janko je vlasnik i dvije brodice, pa sa sinovima ribari. Sav ulov završi u kuhinji restorana „Porto“, a kasnije brigu oko spravljanja morskih delicija preuzima chef Anka, iznad svega ljubazna i nasmiješena domaćica.
Za razliku od manjka zabavnih sadržaja, Janko tvrdi da je umaška gastronomska scena obilna i vrhunska.
Foto: Morske gourmet delicije, Porto
-Gastro ponuda je na samom vrhu. Cijene su vrlo prihvatljive, a usluga na zavidnoj visini. Još ako tomu pridodamo naša vina i maslinova djevičanska ulja, sve sam rekao. Na Umaštini imamo proizvođače svjetskog glasa i brendova, i zbog enogastro ponude gosti se vraćaju kroz cijelu godinu. Ugostiteljski objekti odlično su posjećeni gostima iz Austrije, Slovenije, a pomalo se vraćaju i Talijani, kod kojih se osjeća gospodarski oporavak. Istaknuo bih da se većina tih restorana i konoba, prestižne kvalitete koji nude autohtona istarska jela, nalaze u prigradskim naseljima, dok strogi centar grada oskudijeva tim tipom ponude, i tu bi svakako trebalo nešto poduzeti, čime bi se privuklo te goste i izvan visoke sezone i produžila sezonalnost, zaključuje Janko. Vidi li još nešto kao osobiti nedostatak umaške turističke ponude, pitamo. „Neuređenost gradskih plaža, često puta mi se gosti žale“, navodi za kraj prvog dijela ovog poduzetničkog razgovora.
Foto:Neuređena gradsk/javna plaža u centru grada
Janko, kao aktivan član brojnih udruga Istarske županije
Kako je Janko godinama uključen u širu lokalnu priču kao član pravnih subjekata koji sudjeluju u razvojnoj strategiji lokalne zajednice, nastavljamo razgovor o razvoju umaške turističke destinacije. Obnašao je funkcije predsjednika TZ Savudrija (dok nije ukinuta), član Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika pri Obrtničkoj komori Istarske županije, član skupštine Udruženja obrtnika Bujštine iz Ceha ugostitelja i turističkih djelatnika te potpredsjednik Udruženja iznajmljivača Klastera sjeverozapadne Istre, i aktualni je član Upravnog odbora Obrtničke komore Istarske županije. Ne smijemo zaboraviti i da je istaknuti sportski radnik. Predsjednik Tenis kluba Umag.
Foto: Tenisači na čelu s Jankom na radnoj akciji čišćenja
U tom kontekstu, kao dugogodišnji turistički radnik, može sagledati puno cjelovitije Umag kroz prizmu turističke destinacije, osobito kad su pred svima novi turistički izazovi. Porezi na nekretnine u kratkoročnom najmu, povećanje cijene paušala na turističko iznajmljivanje (kreveti) prema indeksu turističke razvijenosti. Pred Turističkim zajednicama je primjena novog turističkog zakona, i usklađenje s nacionalnom strategijom razvoja održivog turizma. Što misli o svemu, i kakva je situacija u Umagu trenutno, glede tzv. održivog razvoja i budućnosti umaškog turizma.
Ljudi ima, ali je malo pravih turista!
-Kao prvo da raščistimo neke sporne brojeve dolazaka i noćenja gostiju u destinaciji koje same po sebi govore puno o održivom turizmu. Iznose se lažni brojevi. Ljudi po gradu ima napretek u ljetnim mjesecima, ali malo je pravih turista!. Zasigurno je njih 30% nekomercijalnih gostiju. Stranaca, vlasnika apartmana po Umaštini koje uglavnom rentaju stanove na crno. To su loši potrošači, od koji najveću korist imaju trgovački lanci po kojima se opskrbljuju namirnicama. Mislim da bi trebalo napraviti distinkciju između domaćih i stranih iznajmljivača prilikom ubiranja poreza. Oni ne poštuju naše zakone, opterećuju našu komunalnu infrastrukturu u ljetnim mjesecima, narušavaju kvalitetu života domicilnim stanovnicima tako i cijelom društvu. Treba u novoj strategiji TZ-a kontrolirati apartmanizaciju s dugoročnim ciljem. Očuvanja okoliša, uvažavanja ekonomske stabilnosti (zbog divljanja cijena, da ne ispaštaju domaćini!) , njegovanja kulturnih i tradicijskih vrijednosti destinacije jer pretjeranom izgradnjom se narušavaju vizure i kulturni identitet grada, a smanjuju se i prirodni resursi. Trebamo upravljati našom destinacijom i za dobrobit budućih generacija. I da završim, mali obiteljski iznajmljivači su uvijek bili okosnica hrvatskog turizma i trebaju ostati, a što se prijedloga uvećanog paušala tiče, bezobzira na indeks turističke razvijenosti destinacije ne može ista cijena po krevetu biti u Umagu kao u Dubrovniku i nadam se da će u nas, objektivno, biti znatno niža, naglašava Janko. Otvaramo još jednu zanimljivu temu, a tiče se zadanog imperativa HTZ -produljenja turističke sezone. Jesmo li u destinaciji našega Klastera SZ Istre produljili sezonalnost.
Sezona se produžila
– Da, to je evidentno. Kako turizam i kretanja turista napreduju, razvijaju se i raznoliki sadržaji kroz godinu da bi se gosti osjećali ugodnije u destinaciji i doživjeli njezine izvorne karakteristike za određeno godišnje doba. S tom namjerom je u Klasteru SZ Istre potaknut niz projekta usredotočenih na sportske aktivnosti, eno-gastro manifestacije za upoznavanje lokalnih proizvođača, organizirana razna natjecanja, umjetnički festivali i ostalo, da turistima ispunimo boravak izvan sezone s puno nezaboravnih uspomena po kojima će pamtiti jedinstven identitet naše destinacije, navodi Janko.
Foto: Popularan Wine&Walk, enogastro event organiziran izvan visoke sezone
Privodeći razgovor o ključnim temama u umaškoj turističkoj destinaciji kraju, s ovim poduzetnikom s vrlo dobrim praksama u turizmu koji je ostvario svoju viziju, podvlačimo crtu o umaškom turizmu, prednostima i manama, koje mogu poslužiti za unaprjeđenje autentične turističke destinacije i kvalitete života u lokalnoj zajednici. Opraštamo se pitanjem o pomalo osjetljivoj temi. A što s radnom snagom, koja sve gore ispričano mora sprovesti u djelo. Nedostaje domaćih radnika. Sve više ih pristiže iz azijskih zemalja.
– Danas našeg turizma ne bi bilo bez stranih radnika! Migracije su velike diljem svijeta. Uvijek su ljudi išli kako se kaže trbuhom za kruhom, tj. gdje im je bolje. I sam zapošljavam osoblje iz Indije i s Filipina i svi smo prezadovoljni njihovim radom, suradnjom i njihovom željom za asimilacijom. Trebalo bi ih više uključiti u društveni život i da im poslodavci omoguće učenje našeg jezika i ostale ciljne edukacije kako bi se čim lakše integrirali. Mi našem osoblju omogućavamo razne edukacije. Ono što me najviše fascinira kod tih ljudi je da su vrlo blagog karaktera, opušteni, gostoljubivi, otvoreni, nasmiješeni i srdačni ljudi. S puno uvažavanja i pažnje pristupaju svakom gostu, a što gosti izuzetno cijene. I nemojmo zaboraviti da je u turizmu glavni faktor čovjek. Turistički radnici su promicatelji duha dobrodošlice po kojemu je hrvatski turizam prepoznat u čitavom svijetu. S tim osjećajem dobrodošlice sve započinje kod gosta u destinaciji, zaključuje Janko vrlo slojeviti razgovor.
Foto: Janko na partiji karata u baru Gallery
I dok Umag ovih prohladnih dana tone u „zimski san“, nakratko odmaraju i turistički djelatnici pa i Janko pronalazi malo više vremena sebe. Za rekreativno igranje tenisa ili baci briškulu i trešetu u caffe’ baru- noćnom baru Gallery gdje se staro društvo redovito okuplja i kazaljke na satu usporeno okreću unatrag. Druženje im pruža uvijek jednako zadovoljstvo kao spoj onih niti koje ih neraskidivo povezuju još iz davnih vremena.