Izložba “Moleraj – tehnike oslikavanja zidova šablonama i valjcima” autorice Tünde Šipoš Živić bila je pravi hit među posjetiteljima osječkog Muzeja Slavonije od kraja siječnja do sredine svibnja prošle godine . Interaktivne metode prezentacije ( koje su uključivale čak i praktično molovanje valjkom) činile su ovu izložbu originalnom zbog jedinstvenog uvida u tradiciju ukrašavanja interijera u kontinentalnoj Hrvatskoj. Zbog toga je i ova etnologinja osječkog Muzeja Slavonije krajem godine dobila godišnju nagradu „Milovan Gavazzi“ u kategoriji muzeološkog rada za izložbu i pripadajući katalog čime je ova tema dobila svoju prvu obradu na hrvatskom jeziku
Čestitamo na nagradi. Izložba je otkrila važan aspekt zanatske tehnike moleraja koji je bio nedovoljno istražen i dokumentiran te je sada postao dio fundusa Zbirke tradicijskog graditeljstva i stanovanja Muzeja Slavonije .Otkud Vam ideja za takvu izložbu?
Hvala vam na čestitkama! Ideju za izložbu crpila sam iz roditeljske kuće, a sama izložba rodila se iz terenskih istraživanja tradicijskih tehnika ukrašavanja zidova, koja su me dovela do kazivača i nositelja znanja o molovanju. Prvi poticaj dobila sam istražujući etnografsku građu Muzeja Slavonije, gdje sam primijetila nedostatak dokumentiranih primjera ovih tehnika. Budući da sam kroz razgovore s ljudima shvatila da još uvijek postoje majstori i nositelji ovog umijeća, cilj mi je bio okupiti i sačuvati njihova znanja te ih predstaviti javnosti.
Koje ste vremensko razdoblje obuhvatili i koja geografska područja?
Izložba Moleraj – tehnike oslikavanja zidova šablonama i valjcima je obuhvaćala drugu polovinu 20. stoljeća. Istraživanje je bilo fokusirano na Osječko-baranjsku županiju, ali sam anketiranjem na širem području došla do zaključka da je molovanje zidova bilo prisutno u cijeloj kontinentalnoj Hrvatskoj.
Istražujući za izložbu, sigurno ste naišli na mnoge zanimljive podatke i predmete. Je li vam nešto posebno ostalo u sjećanju?
Posebno me dirnula priča kazivačica, žena koje su molovale po selima i prenosile svoje znanje iz generacije u generaciju (kao moja majka). Njihov ponos kada su vidjele da se njihovo umijeće cijeni bio je neprocjenjiv. Također, fascinirala me cjelina molerskih alata majstora Joze Pandurića iz Narda, koja se sada čuva u Muzeju Slavonije.
Kako se radi tom tehnikom, što je sve potrebno, gdje su se nabavljali valjci i boje?
Molovanje se radi pomoću šablona i reljefnih valjaka. Boje su se miješale ručno. Šablone su moleri izrađivali sami ili su ih, kao i valjke, najčešće nabavljali na većim sajmovima, ali i u Austriji, Mađarskoj i Njemačkoj. Zanimljivo je da su ih iz inozemstva često donosili naši gastarbajteri.
Specifični su i uzorci, odakle inspiracija za njih? Koliko ih ima, postoji li neka uobičajena šablona, koliko vrsta postoji ili za koje znate?
Uzorci su često inspirirani prirodom. Najčešći motivi su cvjetni uzorci i stilizirani biljni elementi, ali ne manjka ni geometrijskih i apstraktnih, pa čak i zoomorfnih kompozicija. Zanimljivo je da su pojedini motivi osmišljeni pod utjecajem suvremenih umjetničkih pravaca kao što su Werkbund, Heimatstil, Bauhaus, art déco, ekspresionizam ili optička umjetnost. Šabloniranje je starija tehnika, koju je u prvoj polovici 20. stoljeća postupno zamijenilo valjkanje. Ipak, dugo su se obje tehnike koristile paralelno, omogućujući bogatije i složenije zidne oslike.
Koja je metoda rada i primjenjuje li se ona i danas?
Metoda rada uključuje nanošenje boje pomoću valjaka ili šablona na prethodno okrečene zidove. Danas se rijetko koristi u svakodnevnom uređenju doma, ali doživljava povratak kroz projekte obnove tradicijske arhitekture i u ruralnom turizmu.
Izložba se istaknula multidisciplinarnim pristupom, interaktivnim i suvremenim metodama prezentacije, a bilo je tu i radionica?
Da, tim multidisciplinarnim pristupom kroz ambijentalne prikaze tipične kuhinje i sobe te scenografiju trijema, posjetitelji su dobili autentičan doživljaj prostora i estetike tog razdoblja. U suradnji s Akademijom za umjetnost i kulturu u Osijeku, studenti su izradili scenografiju, povezavši obrazovanje mladih scenografa s očuvanjem i prezentacijom kulturne baštine. Videoprilog u sklopu izložbe dokumentirao je pripremu boja i proces oslikavanja šablonama i valjcima, približivši posjetiteljima umijeće zanata. Prikazi etnografskih obiteljskih fotografija dodatno su doprinijeli razumijevanju kulturnog konteksta.
Korišteni su suvremeni pristupi, kao što su dokumentarni videoprilog i hands-on aktivnosti koje su posjetiteljima omogućile vizualnu percepciju molovanja kao i da praktično isprobaju molovanje valjkom, što je omogućilo neposredan doživljaj zanatskog procesa.
Izložba je značajno doprinijela obrazovanju o kulturnom naslijeđu tijekom svog trajanja od tri i pol mjeseca. Održano je deset radionica, namijenjenih kako djeci, tako i mladima, a posebno su se istaknule dvije radionice za odrasle koje su imale cilj prenijeti osnove umijeća tehnika molovanja.
Je li moleraj tipičan samo za vašu regiju ili se radilo tako i u drugim područjima Hrvatske? Gdje je bio najviše zastupljen?
Moleraj nije bio vezan isključivo uz Slavoniju i Baranju, iako je možda u tim krajevima bio najrašireniji. Tehnika je bila prisutna i u drugim dijelovima kontinentalne Hrvatske, osobito u ruralnim područjima gdje su zidovi bili glatko obrađeni i pogodni za oslikavanje.
Živite u Baranji i kroz vašu Udrugu mladeži za njegovanje običaja Mađara “Novi Bezdan” pokrećete i mnoge nove projekte. Kao etnologinji, Baranja Vam je sigurno nepresušan izvor inspiracije… Što je u toj regiji toliko posebno?
Baranja je jedinstvena zbog svoje multikulturalnosti i suživota različitih etničkih zajednica koje su stoljećima međusobno razmjenjivale znanja, običaje i tradiciju. Kroz Udrugu mladeži za njegovanje običaja Mađara “Novi Bezdan” nastojimo očuvati bogatstvo kako materijalne (etno kuća), tako i nematerijalne baštine, bilo kroz folklor, gastronomiju ili zanatske vještine poput molovanja. Ova regija nudi neiscrpne teme za istraživanje, a istovremeno pruža priliku da se tradicija prilagodi suvremenim trendovima i novim generacijama.