U Ramarin možete i sletjeti, kao što to rade piloti brojnih europskih zemalja. A kad sletite, možete jahati, trčati, biciklirati , pecati – ili samo uživati u netaknutoj prirodi i svježem zraku
Prije 18 godina Rea, Anja i Marin zaljubili su se u konje. U štali njihovih bake i djeda u mjestu Garčin kod Slavonskog Broda, živjela su dva četveronožna ljubimca koja su im, pokazat će vrijeme, odredila i život. Zbog ljubavi prema konjima počeli su se baviti jahanjem, odlaziti na natjecanja…sazidali su novu štalu, nabavili još konja….otvorili školu jahanja…U školu jahanja dolazila su brojna djeca s roditeljima, uvijek je netko bio žedan ili gladan, i tako je krenulo.
Prvo je otvoren kafić, pa restoran brze hrane…U međuvremenu su Rea, Anja i Marin otkrivali svijet, studirali i putovali po svijetu, svatko u svom filmu i vremenskom razdoblju. Bilo ih je svugdje – od Zagreba pa do brojnih europskih gradova i SAD-a. No srce ih je ipak vuklo u Slavoniju.
Nakon što su se obje sestre vratile, izgradili su bungalove i otvorili restoran. Tad je nazad u obiteljsko gnijezdo sletio i najmlađi član obitelji Samardžić, Marin. I ne samo da je sletio, već je uz pomoć oca Renata, napravio – pistu za avione!
Otac, nekadašnji građevinski poduzetnik cijelo je vrijeme djecu poticao na ljubav prema zemlji, konjima i prirodi. Spremno je prihvatio i ideju o novoj aktivnosti. Uz toliko mnogo neiskorištene površine, pista za sportske zrakoplove činila se logičnim poslovnim potezom.
„Od sestre je dečko pilot već 15 godina pa smo rekli – imamo zemlje, idemo napraviti pistu. I kad smo ju napravili, otac i ja smo rekli, pa sad kad imamo pistu, trebali bismo položiti ispit i za pilota aviona i tako smo nas dvojica 2022. godine položili i dobili dozvolu za upravljanje ultralakim avionima, to su letjelice s dva sjedala. No zaljubili smo se u to i sad se već interesiramo i za četverosjede, postao nam je to pravi hobi.”, priča nam ozareno Marin Samardžić .
Danas imaju dva ultralaka aviona i pistu od 700 metara, a dolaze im piloti iz cijele Hrvatske i Europe – iz Norveške, Danske, Poljske, Njemačke, Mađarske…Ramarin je postao idealno mjesto za pilote koji imaju gdje ostaviti svoj avion, prespavati, dobro pojesti i odmoriti se, i krenuti dalje. Rijetko gdje u Hrvatskoj za njih postoje takvi uvjeti kao u Ramarinu, smještenom u samom srcu Brodsko – posavske županije, između rijeke Save i obronaka Dilja.
No tu ovoj poduzetničkoj priči nije kraj. Aplicirali su za dobivanje sredstava Europskog fonda za regionalni razvoj vezanih uz zelenu tranziciju i digitalizaciju , i zahvaljujući toj financijskog injekciji, projekt Ramarin se jako proširio. Upravo završavaju hotel od 18 soba, svečano otvorenje će biti 1.svibnja . Uz hotel su izgrađeni i tereni za tenis i mini golf. Imaju i solarne panele.
„Sad imamo zaokruženu priču jer proizvodimo i svoja vina. Imamo vinograd od 1.3 hektara u kojem uzgajamo graševinu, traminac i crni pinot. Radimo i likere, od borovnice, bazge , višnje…naravno, i tu je i rakija šljivovica”, nabraja Marin.
Prošle su godine otvorili i novu salu za svatove, kapaciteta do 300 ljudi. Dobiti termin prilično je teško, jer prostor je bajkovit, na otvorenom, na ranču, u prirodi, u zelenilu…za ovu su im godinu već puni svi vikendi!
Najčešći gosti su domaći – iz Slavonije, Baranje, ali i Zagreba, Dalmacije, Istre…no bude tu i stranaca, osim pilota, imaju i parking za kampere tako da dolaze i svi koji su na proputovanju.
Orijentirani su i na team buildinge, a kad otvore hotel, moći će ponuditi 58 kreveta, uz 11 dodatnih u bungalovima.
Uz razne aktivnosti, od jahanja, letenja, mini golfa, tenisa, pecanja – gosti će doista uživati. U dugoročnom planu su im i plastenici te bazen.
Da bi sve dobro funkcioniralo, nužno je podijeliti poslove . Na Ramarinu je svatko zadužen za svoj dio . Trenutno imaju 25 zaposlenih no preko ljetne sezone bude tu i 40-ak ljudi. Posla su na Ramarinu našli mnogi stanovnici ovoga kraja, a surađuju i s lokalnim OPG- ovima .
„Kontinentalni turizam apsolutno ima perspektivu , i baš zato što nije toliko prepoznat, otvara nam prostor za daljnji napredak . No ono što nam treba je da nastupimo kao neki zajednički paket, ima puno lijepih mjesta i restorana u Slavoniji, i kad bi turist došao , primjerice, par dana kod nas pa malo na Papuk, Kutjevo, Ilok.. Uz našu gostoljubivost , hranu, rad, trud, naše prirodne ljepote, mislim da je ćemo imati sve više posla u budućnosti .”
Ana, Rea i Marin ( čija imena tvore naziv ranča, Ramarin) doista vole svoj kraj, svoju Slavoniju i Garčin. Od svih mjesta na svijetu ( a vidjeli su svijeta dosta) izabrali su baš to malo slavonsko mjesto za život i rad. Samo tu, kažu, mogu tako funkcionirati. Jedni druge podupiru, potiču i štite . Biti na svježem zraku, u prirodi, okružen životinjama – kažu, ne bi mijenjali nizašto na svijetu.