Proslavljeni košarkaški trener Neven Spahija osvojio je prije par mjeseci zlatno odličje sa svojim brendom S u konkurenciji maslinovih ulja. Maslinarstvo, turizam i iznajmljivanje kuće za odmor u mjestu Danilo idu ruku pod ruku s košarkaškim avanturama
Kada je počela priča s maslinama?
- Ja sam već davno prije 23 godine zasadio svoj prvi maslinik. Moj otac je rođen u Danilu i jedino što je naslijedio je 1000 kvadratnih metara ledine. Smatrao sam da moramo nešto imati u selu odakle smo porijeklom i zasadio sam nekih 40-ak stabala maslina. Kroz život i karijeru uvijek me je vodila ideja da imam jedno imanje s maslinikom. Maslina me kao drvo fascinira jer je ona othranila Dalmaciju, simbol je izdržljivosti, otpornosti, upornosti, želje za preživljavanjem, a za mene osobno i najljepše drvo u prirodi. 2010. godine sam kupio novu zemlju u 2 navrata, tako da danas pričamo o oko 13 000 metara kvadratinih, što je nešto više od jednog hektara. Taj novi maslinik je na jednom hektaru odakle i jest to nagrađeno ulje ove godine u New Yorku koje je pobudilo puno pažnje u javnosti. Puno Hrvata je osvojilo tu nagradu i Hrvatska je Top svjetska maslinarska destinacija. Tradicionalno Hrvati proizvode vrhunsko maslinovo ulje i biti među tim ljudima je za mene velika čast. Međutim ja nisam mlad maslinar, već sam više od 20 godina u tome. Kad se o meni priča, priča se o košarkaškom treneru i kako je sada došla ta nagrada to je zaintrigiralo javnost. Mi nemamo masovnu produkciju maslinovog ulja kao Italija, Španjolska ili Grčka, ali ima apsolutno pariramo u kvaliteti. Jako mi je drago da je moje ulje prepoznato. Moja supruga i ja smo od početka vodilli računa o tome da uz kvalitetu ulje dobije i pripadajuću atraktivnu ambalažu i dizajn.
U kojoj mjeri plasirate vaše ulje na tržište?
- Naš maslinik je u rodu još mlad. Imamo oko 500 boca u ovome trenutku. Tek sada se očekuju puno veći prirasti. Najveći dio poklanjamo, a nešto je predviđeno za restorane. Imam svoju ekipu koja se brine o svemu, na dnevnoj bazi tu je moj rođak Miro Spahija. Cijeli proces nadzire profesionalni agronom koji je zadužen za maslinarstvo u županiji. Maslinik je zaveden, ima svoj registarski broj. Navodnjavanje se regulira kap po kap ispod zemlje, da bi naš stroj, malčer, mogao to držati urednim. Kontroliramo protok vode, količinu. Maslina dobija vodu samo kada joj je potrebna. Od 2010. kada smo ozbiljno krenuli mjerimo količinu oborina po metru kvadratnom i to svake godine raste. Kako vidite ovo je područje jako zeleno, što nije klasična boja Dalmacije. Nekada je prevladavao sivi kamen koji se sada vidi samo na obroncima planina. Postoje i velike količine podzemnih voda koje se sljevaju. Naša mikrolokacija je danilsko polje koje je dugo 5 kilometara i na kojem nema građevina. Kuće su gore na brdima. Sve je to zelena, vrlo obradiva površina. Trebalo nam je 3,4 godine da uopće kultiviramo taj teren. Ovaj kraj je inače arheološki bogat. Imali smo naputke arheologa grada Šibenika ako nešto nađemo da zaustavimo gradnju i tako se dogodilo. Na našem imanju prezentirali smo tako iskopinu koja datira između 5. i 7. stoljeća. Jedna nastamba iz tog vremena, predmeti kojima je tada zemlja obrađivana. Postavili smo i tablu koja educira o tome. Danilo je mjesto nevjerojatno bogato arheološkim nalazima čak u vremenu 2. stoljeća prije Krista, što je i izloženo 50 metara zračne linije od mog terena. Poljski i hrvatski arheolozi su zajednički pronašli nove lokacije koje će uskoro biti prezentirane. Imamo čak i projekt za stalni postav muzeja. I inače u muzeju grada Šibenika sve kreće od ove lokacije.
Imate li onda dobre relacije s turističkim zajednicama?
- Da, naravno, posebno dobro surađujemo s arheolozima. O svom trošku sam sve konzervirao i prezentirao. Naša kapija je stalno otvorena. Tko kod želi pogledati dobrodošao je.
Vratimo se još malo maslinarstvu. U kojoj mjeri možete utjecati na kvalitetu maslina i ulja?
- Kada sam počinjao bilo je puno skeptika. Smatrali su kako joj ta voda, rosa ili led zimi, neće dozvoliti da dobro naraste, ali zanemarili su stručnu procjenu koju smo napravili na ovom terenu zahvaljujući šibenskom diplomiranom inžinjeru agronomije Davorinu Pamiću. On je diplomirao na maslinama i otišao s njima u mirovinu. Joso Juras bio je zadužen za mehanizaciju. Pokupili smo zemlju na više različitih terena i poslali je na fakultet u Zagrebu kako bismo dobili mišljenje. Zasadili smo tada masline po struci i uz to im dali vodu. Rezultat je eto tu.
Jeste li dosegli limit ili možete napraviti posao još više razine?
- Želim se i dalje pojavljivati na natjecanjima, ali ne da bih prikupljao nagrade i medalje… Kad ljudi uzmu moje ulje htio bih da znaju da je to kvaliteta. Kad ga probaju da uživaju u njemu bez bilo kakvih naputaka ili nagovaranja ranije. To je za mene najveća satisfakcija.
Možemo li to usporediti s velikom košarkaškom pobjedom?
- Apsolutno… To je potpuno isti osjećaj…
U kombinaciji s maslinarstvom na neki način ide i priča o mjestu gdje vodimo razgovor. To je kuća za odmor “Vila Sound of Silence” koju turistima iznajmljujete u dobrom dijelu godine..
- Ovo je imanje u koje je jako puno uloženo. Ne boravim u njemu previse, ove godine nažalost samo 14 dana zbog prirode mog posla, dakle košarke. Iznajmljujemo. Imamo kategorizaciju. Ono što nije na moru ne ocjenjuje se zvjezdicama, već suncem. Imamo 4 sunca što je najveća kategorija u takvoj vrsti turizma. Još sam par dana ovdje, a kada odem sve je već rezervirano do kraja sezone. Uglavnom su sve stranci. Imali smo samo jednog hrvatskog gosta, a to je nekadašnji nogometni reprezentativac Joe Šimunić koji je ovdje bio 2 tjedna. On zapravo nije gost. On je naš. Bio je tu s obitelji. Supruga mu je porijeklom odavde pa su ovdje rado proveli svoje vrijeme. Uglavnom dolaze Amerikanci. Zatim ljudi sa sjevera Europe, imamo dosta Nijemaca. Ne prodajem u tom smislu svoje ime… Čak niti na ulju… Taj naš prepoznatljivi S je čini mi se i dizajnerski interesantan. Osim toga imali smo i nekoliko vjenčanja. 4 ili 5… Ljudi jako vole ovaj ambijent što svakako možete provjeriti u prezentaciji na našoj web stranici. Kuća je uglavnom u pogonu od lipnja do listopada. Sitno se reklamiramo, ali ne stavljamo na velika zvona. Doista postoji veliki interes.
Najveći dio karijere proveli ste izvan Hrvatske u ponajvećim europskim klubovima. Trenirali ste među ostalim Maccabi, Fenerbahce, Valenciu, Baskoniu, Cibonu. Bili ste izbornik Hrvatske reprezentacije. Radili ste u NBA ligi. Sada ste u Italiji, u Venezii. Nedostaje li Vama ovaj ambijent?
- Jako mi nedostaje. Ovo je kuća u kojoj se svi ugodno osjećaju. Kada sam ju gradio postojala je ideja o domu u kojem će se okupiti svi moji prijatelji s kojima sam surađivao u karijeri. Eto ovdje je bio i moj prijatelj Darvin Ham koji je nekada trenirao LA Lakerse. Ovdje je čak bio dok sve nije bilo gotovo. Sljedeće godine mi dolazi Taylor Jenkins koji danas trenira Memphis, a radio je samnom u Atlanti.
Sigurno je značajno što je blizu Šibenik. Tek smo 16 kilometara udaljeni od tog prekrasnog grada…
- Na mapi svijeta Šibenik je odavno. Vlasnik Atlanta Hawksa Tony Ressler, kluba u kojem sam radio, bio je već 3 puta u Šibeniku. Ovo ljeto smo vidjeli Michaela Jordana. Više puta smo vidjeli Magica Johnsona, Billa Gatesa vlasnika Microsofta. Odavde do slapova Krke kreće se jako puno ljudi i to je velika stvar. A zapravo niti ne znamo tko je sve tu bio.
Završno što želite u ovom području maslinarstva i uopće turizma u budućnosti? U područuju u kojem Vas za razliku od košarke nešto manje znamo?
- Treba održati tu kvalitetu. Držati maslinik i ugodnim za oko. Mi imamo i oko 400 metara suhozida. Dakle prirodni kamen bez korištenja vezivnih materijala osim zemlje. Sačuvali smo i tradiciju kako se nekada gradilo ovdje. Maslina je rekoh izrazito izdržljiva, ali niti približno nismo dosegli broj koliko smo ih imali u vrijeme Austrougarske. Ali stvari se mijenjaju na bolje. Mladi ljudi ulažu trud i to se vidi…
Budući da ga nema u prodaji, gdje možemo kušati vaše maslinovo ulje?
- U restoranu Spirito – otok Kaprije, zatim Mano2 u Zagrebu. Naći ćete ga i u Cubu, vrlo poznatom ljubljanskom restoranu. Imamo ogromne potencijale, mogli bi izvoziti ulje i u Kinu i Ameriku, ali zasada o tome ne razmišljam… Možda jednog dana kada odem u mirovinu kada ću se time daleko više baviti.