Za Turizam media kamping sektor analizira Jerko Sladoljev, jedan od bardova domaćeg turizma i osnivač udruge Top camping
U kamping sektoru događaju se frenetične promjene koje imaju tendenciju promijeniti tijek potražnje od jednih prema drugima. Strategije konkurentnosti i kompetitivnosti uzrokovane su stalnom utrkom da se ostvari više, radi rentabilnijeg poslovanja i veće dobiti.
U Europi se otvaraju fuzije i integracija čitavih lanaca vrhunskih kampova i tako s nedostižnom kvalitetom novih brendova stvaraju rezultati kojima je skoro nemoguće konkurirati. Nova formula za uspjeh nazvana je znakovitim atributom za kvalitetu: PREMIUMIZACIJA, a uz pomoć digitalizacije, revenue menadžmenta i dinamičnih cijena mijenjaju stil komercijalizacije i ostavljaju male obiteljske kampove i soliste doslovno bez teksta i oružja.
Rezultati su se pokazali za velike, za sada, kao puni pogodak. Jedni govore o konsolidaciji, a drugi o premiumizaciji sektora. Velikim igračima odgovara i novi način prodaje i bukinga. Direktna prodaja koja je najisplativija, a imala je najvažnije mjesto kod malih igrača, sada pada i gubi sve više na težini, a raste nevjerojatno brzo komercijalno posredovanje. Skoro sav se marketing okrenuo portalima što odgovara velikima jer imaju veću financijsku moć za penetraciju u tržište potražnje.
Sve te transformacije postavljaju i ozbiljna pitanja i zabrinutost za budućnost sektora pogotovo malih igrača. Ni veliki igrači bez obzira na uspješnost nisu presretni jer NOVI tip gostiju postavlja pitanja na koje svi nemaju barem za sad primjerene odgovore.
Ne znaju koji je primjeren omjer smještajnih jedinica u odnosu na parcele i rastuću potražnju karavana i autodomova u Europi. Sve se više vrlo respektabilnih stručnjaka pita do kada će trajati novina u smještaju koje zovemo glampingom, a Hrvatska ga je čak zakonski definirala (kategorizacijom). Na primjer stručnjaci u sektoru to vide kao prolaznu modu, a potrošači se žale na decibele budući da su kamping kućice (mobilhomes) bolje i primjerenije izolirane. Nalazimo li se u usponu smještajnih jedinica ili je taj balon već ispuhan? Je li bolje dati u najam sve usluge ili uslužne servise kao restorane, trgovine i slično u kampu s obzirom na probleme s radnom snagom? Kako se opravdavaju tržišne aktivnosti i prodajni kanali koji su već na putu gašenja potražnje? Koje efekte imaju tzv. dinamične cijene, yield i revenue management u odnosu na etiku poslovanja, zadovoljstvo ili lojalnost klijentele bez obzira na to što u Europi (još) nisu zakonski zabranjeni? Do koje mjere se možemo igrati s raznim ponudama, popustima i bonusima u promociji koji se pretvaraju u prave ratove cijenama?
Vidimo da je poslovni ritam pojedinih europskih ponuđača iako sličan ipak različitiji od našeg i pokušava pronaći ili je već pronašao odgovore. Jedno je ipak jasno: svi imaju iste ili slične sumnje. Francuska i Španjolska kao najstariji i najozbiljniji europski takmaci u ovom sektoru s najvećim kapacitetom i sa znanjem iz struke koje nadmašuje respektabilni njemački ADAC postavljaju nove formule kao primjer kompetitivnosti i uspješnosti u popunjenju kampova. Strateški model koji se zove premiumizacija, temelji se na snažnim fuzijama i integracijama najkvalitetnijih kampova u nove tržišne marke koje nose atribut PREMIUM, a koji traži posebnu mentalnu kulturu zajedništva, povjerenja i investiranja u suradnju. Svaki integrirani Premium subjekt ništa ne gubi od svoje specifičnosti, autonomije i karaktera, ali zato ulaze maksimalno u zajedništvo jer su poslovne brojke tim modelom zapravo povećale rezultat prije fuzije. Osobno mislim, uz dužno poštovanje nekim domaćim izuzetcima, da je taj poslovni model nedostižan u našoj destinaciji jer je kultura zajedništva kroz fuzije i integracije u nas na puno nižim granama.
Za taj stil rada, što je sada najveći trend u kamping sektoru Europe, nasušna je potreba prilagoditi se novim promjenama suradnje, smanjiti ego pojedinih vlasnika vrhunskih marki koje definitivno kao PREMIUM proizvod imamo. Istom mjerom mogli bi konkurirati, udružiti pamet, inovacije i nove tehnike tržišnog komuniciranja. Potreba je okrenuti se preobražajima i pametnijim formulama zajedništva. Sada su popularne transformacije poslovnih koncepata kako bi se tržište potražnje usmjerilo prema nama, i treba raditi zajedništva, ne narušavajući pritom potrebe i preferenciju svakog vlasnika kampa, ali i sve veće kvalitete i potreba prilagodbe novim profilima potražnje.
Mali igrači imaju jedino oružje koje im preostaje, a to je individualan stil rada i usluge pri čemu, za razliku od velikih, gost nije brojka, što veliki uz najbolju volju i želje zbog radne snage, nikad neće moći do kraja kreirati kao modus rada. Tu je ona stara izreka “manje je više” pobjednička formula pod uvjetom da mali vlasnici individualnost stave to u prvi plan kao strateška prednost.
I na kraju, hoće li naši sadašnji vlasnici smoći snage i iskočiti iz svog samdopadnosti u korist vlastite koristi i dobra, pitanje je koje čeka dogovor, dok konkurencija i europske kolege iz sektora već tjeraju vode na svoj mlinove.