U Malom Lošinju obavezno svratite u Konobu Silvana. Mjesto je to izvrsne hrane, u kojem možete okusiti svo bogatstvo otočne kuhinje. Osim hrane, dočekat će vas topla obiteljska atmosfera te vrijedni i pošteni ljudi. U moru brzopoteznih restorana koji niču svakim danom, iza ovoga stoji nešto sasvim drugo – tradicija, ljubav, znanje, iskustvo.
Prije točno 36 godina gospođa Silvana rekla je suprugu Marijanu: „Dosta mi je ovoga posla šefice računovodstva jedne škole, hajdemo otvoriti restoran!“ U prvi je tren uspješni građevinski poduzetnik Marijan Magazin ostao zatečen – pa cijela njegova obitelj, od djeda preko oca, bavila se građevinom. Još onomad otkad su došli s Oliba! Taman je izgradio kuću u Malom Lošinju za svoju obitelj, suprugu i dvije kćeri, Gordanu i Elenu. No, onda je pomislio – zašto ne prihvatiti novi izazov?
I tako je krenulo, u dvorištu kuće otvorili su mali restoran, kapaciteta – 20 osoba! „Prije su gosti puno manje tražili – bilo je bitno da je riba iz mora i da je svježa… Tako smo i počeli, s osnovnim – riba, roštilj, janjetina“, prisjeća se Marijan.
No kako su rasle kćeri, rastao je i restoran, a i ponuda.
Danas je Konoba Silvana dobro poznato mjesto svim Lošinjanima, ali i onima koji su puno dalje od ovog čarobnog otoka. Gosti su im mnogobrojni turisti koji dolaze godinama, a obitelj Magazin toliko je srdačna i gostoljubiva da su se s mnogima već i sprijateljili. Skroman početak s godinama je prerastao u pravi obiteljski posao – velik je to restoran s kapacitetom od 110 mjesta!
„Od malih nogu smo pomagale u restoranu, i kad smo završile srednju školu, mogle smo birati – studij u Rijeci ili ostanak kod kuće i rad u restoranu… I, eto, ostale smo, udale se, zasnovale svoje obitelji i nije nam žao“, priča nam Gordana Magazin Vunić. Njezin sin Lovro, budući kuhar, već uvelike pomaže baki Silvani u kuhinji. Ništa manje u svemu ne sudjeluju ni Elenini Oliver i Patrik. Svi su posvećeni poslu u restoranu. Mama Silvana je i dalje alfa i omega u kuhinji, dok je Marijan, iako u mirovini, zadužen za nabavu, a nerijetko uskoči i kad treba ispeći dobru janjetinu. „Ponekad pomislim, kad vidim kako se i što danas gradi, pa nisam možda trebao ostaviti građevinu… Od restorana ne živimo loše, ali se baš namučimo i naradimo.“
Vrijednu obitelj upoznali smo na Okusima Lošinja – manifestaciji koja traje već 18 godina, tijekom svibnja, a u kojoj Magazini sudjeluju od prvog dana. Njihov štand uvijek je pun posebnih delicija, napravljenih po starinskim noninim receptima. Ove su godine gostima ponudili brudet od liganja s palentom, riblju roladu, salatu od graha i palamide, roladu od svježeg sira i šparoga, kolač od lošinjske naranče s čokoladom, kolač od badema i jagoda… Moramo li naglasiti da je sve nestalo u rekordnom roku, a Marijan je posebno ponosan na svoj liker od nešpule i rogača. „U vrtu kuće imamo nešpulu i od koštica radimo rakiju, a od ploda Silvana radi fantastičnu marmeladu koju serviramo uz palačinke.“
Kad dođete u Konobu Silvana, ono što vas odmah obori s nogu jedinstvena je juha od rakovice sa škampima i kozicama. „Malo ljudi ima rakovicu u ponudi, baza juhe je tekućina iz rakovice i to joj daje specifičan okus mora“, objašnjava nam Gordana.
Ništa manje fantastičan nije ni brudet od liganja, domaći pljukanci i fuži sa šparogama i kozicama (Silvana radi svu tjesteninu sama), žgvacet s njokima, sva moguća riba, riblji namazi, janjetina… Konoba radi svaki dan, od travnja do kraja listopada, a tad obitelj ide na zasluženi odmor. Uživaju u lošinjskom Adventu, putuju po Hrvatskoj…
Marijan je i bivši košarkaš, jedan je od osnivača KK Jadranka i priča nam kako je nekad davno igrao utakmicu i protiv Dražena Petrovića. Ljubav prema košarci naslijedili su i unuci Lovro i Oliver, a najmlađi Patrik, koji ima tek 10 godina, već ima i svoja zaduženja u restoranu. „On nam navečer, kad tako odluči“, smije se Gordana, „skuplja jastuke i podmetače sa stolova i stolica, za to dobije i džeparac…“
Iako su svi zaposleni oko restorana, a kad je gužva i zetovi pomažu te po ljeti dolazi i još jedan kuhar, posla je puno, i radne snage nedostaje… To im je i najveći problem, kao i pretjerana papirologija. „Više ne možemo kupovati ribu od svojih ribara, prekomplicirano nam je, jer moramo prijaviti sve točno – kad je ulovljena, na kojem području, količinu… Tako da nam je jednostavnije tu istu ribu nabaviti preko trgovine koja otkupljuje od ribara i rješava sve te papire“, priča Gordana.
„Nekad smo u maloj kuhinji od metar i pol proizvodili hrpu hrane, i kako je bilo samo 20 mjesta, čekao se red… Ako ne nađemo novu radnu snagu, smanjit ćemo broj mjesta i raditi po narudžbi jer ubijati se ne možemo“, kaže Marijan. S ponosom ističe kako u 36 godina poslovanja nikad nikome nisu ništa bili dužni, a supruga Silvana, kao bivša šefica računovodstva, pomno pazi da plaća bude uvijek na vrijeme!
„Pitaju me nekad je li mi žao što sam se upustila u obiteljski posao“, kaže nam Gordana. „Nekad, kad bude baš naporan dan, kad ti dođe žuta minuta, misliš, ma što mi je sve to trebalo, mogla sam sjediti na recepciji nekog hotela, otići popodne doma, na kupanje, imati slobodne vikende, ali onda opet, veliko je zadovoljstvo raditi u restoranu, upoznala sam toliko divnih ljudi, gostiju koji dolaze godinama, ima dobrih trenutaka, zaboraviš loše… Osim toga, doma smo, navikli jedni na druge, svi smo u tome, svi se dobro slažemo… Naravno da se malo nekad i posvađamo, ali lakše se sa svojim posvađati nego sa strancima“, kaže kroz smijeh.
„Pa kako ste ih ipak uspjeli održati sve na okupu?“, pitamo na kraju Marijana. „Često me to pitaju, i ja uvijek kažem – vi koji pitate, imate sinove. Da imate kćeri, sve bi vam bilo jasno.“