Od djedovih vinograda i povratka iz progonstva do impresivnog novog hotela s povijesnim podrumom iz 1885. godine – dva prijatelja u Iloku grade turističku priču koja osvaja na prvi pogled
Bajkovit srijemski gradić Ilok oduvijek je bio poznat po kvalitetnim sortama grožđa i bogatim vinogradima. Gotovo da i nije bilo obitelji koja se nije bavila vinogradarstvom , grožđe se uzgajalo i uglavnom prodavalo nekadašnjem VUPIK-u, danas Iločkim podrumima no svaka kuća je pravila i vino za svoje potrebe.
Odrastajući u tom okruženju, i nije bilo alternative za dva prijatelja iz djetinjstva – Zlatka i Marija koji su nakon progonstva i povratka u rodni grad, odlučili nastaviti putem svojih djedova – baviti se uzgojem i preradom grožđa.
„U početku smo surađivali – Zlatko je bio vinar, ja vinogradar, onda smo počeli zajedno proizvoditi vino, i napokon , 2007. godine kad sam izgradio podrum, počeli smo raditi kao poljoprivredna zadruga TRS, s jednom etiketom i jednim brendom .“, priča nam Marijo Faletar.
Tržište je prepoznalo kvalitetu, potražnja za vinima je rasla, a tako i njihov posao. Uskoro su, uz pomoć uspješnog poduzetnika Ilije Tokića iz Sesveta koji je ušao u zadrugu, kupili prostor u kojem se danas nalaze. S ulaskom u EU otvorili su se brojni natječaji pomoću kojih su došli do svega gdje su danas.
A danas je tu impresivan, doista impresivan hotel s 14 dvokrevetnih soba , sobom za osobe s invaliditetom, wellnessom (sauna, jacuzzi, masaža) , kušaonicom, vinarijom i fascinantnim vinskim podrumom koji datira iz 1885. godine.
„Tih 600 četvornih metara podruma koji je na dvije lađe morali smo izvorno rekonstruirati – stavili smo nove temelje, injektirali pukotine, isušivali, isfugirali..bilo je puno posla. Zahvaljujući arhitektu Domagoju Ivanoviću, dobili smo funkcionalan prostor s maštovitim detaljima u kojem se mogu održavati, uz kušanje vina i razne večere, događanja, prezentacije, proslave, i team buildinzi .“ kaže Marijo Faletar.
Osim toga, predivan krajolik kićenog Srijema poziva na istraživanje, izlete i večere u vinogradima, biciklističke ture, vožnje po Dunavu, jahanje, vožnju quadom..
Uz goste koji dolaze s kruzerima, hotel će, nadaju se, biti popunjen kako preko tjedna, tako i preko vikenda.
Hotel se tek otvorio, no u njemu sve već funkcionira besprijekorno – tu je šestoro zaposlenih, a vlasnici ponosno ističu kako problema s radnom snagom – nemaju. S privremenog rada u Austriji vratila se sobarica , a glavni manager hotela iskusni je sommelier i dugogodišnji prijatelji obitelji Zvonimir Sabljak. Nude noćenje i doručak, a večeru po narudžbi. Sve, naravno, od domaćih proizvođača i lokalnog karaktera.
„Sveukupno je u hotelu zaposleno 6 ljudi, u vinariji 4, a u vinogradu čak 20! Imamo traktoriste, radnike…problema s radnicima nemamo, plaćamo pošteno i na vrijeme, a proizvodnja vina nam je izuzetno važna“, kaže Zlatko Bošnjak. On i sin Karlo zaduženi su za vinarstvo, enologiju, podrumarstvo i vinogradarstvo, dok su Faletari tu za brigu oko hotela i kušaonice. Svi zajedno, ponosno ističu, imaju šetero djece – pet kćeri i ijednog sina. I dok Karlo već radi u vinariji, Zlatkov zet distribuira TRS po Dalmaciji, Marijeva se kći sprema za rad na recepciji hotela…svatko ima svoja zaduženja i sve štima. “ Jednom smo se htjeli razići no onda smo shvatili da ne možemo podijeli bačvu od 300 litara pa smo odustali“, kroz smijeh će obojica. …. I onda su kasnije djeca to se nastavila , zavoljela i naučila. Danas od toga svi žive.
Što se tiče proizvodnje, najpoznatiji su po graševini Dekan. Ime je dobila po vinogradu smještenom na položaju Dekan, jednom od najboljih položaja Iločkog vinogorja. Ondje je vinograd čije grožđe daje vino iznimne kvalitete, potvrđene ovih dana i titulom šampiona u kategoriji odležanih vina na Festivalu graševine u Kutjevu.
Iako graševina čini 80 posto proizvodnje ( od ukupno 550 000 litara godišnje) , ona nije jedina. „ Imamo i Sauvignon Blanc, Traminac, Chardonnay, Rajnski rizling , Muscat Blanc te crne sorte poput Frankovke, Cabernet sauvignona, Cabernet Frankovke , nabraja Karlo, a Zvonimir Sabljak dodaje još i Tamjaniku, Carmenère sortu koja potiče iz Bordauxa…sve skupa, navode, oko 13 sorti i 20- ak etiketa…
Njihovo vino nećete naći u velikim trgovačkim lancima, marže su im previsoke i zato su se odlučili na prodaju u specijaliziranim trgovinama, restoranima, na licu mjesta … a dio butelja i izvoze u Austriju, Švicarsku, Crnu Goru, Srbiju…
I tako na padinama Fruške gore kreće nova turistička priča na čvrstim temeljima. Iako im je proizvodna vina primarna, svoju ponudu obogatili su novim hotelom, kušaonicom i vinarijom. Gastronomija, gostoljubivost, pristojne cijene, predivan krajobraz – jamac su vrhunskog doživljaja. “Ali i da napravimo nešto u našem Iloku” , zaključuju obojica, ” jer to je ono što znamo raditi, s čim smo odrasli, što je utkano u naš identitet i našu povijest”.
A kako je krenulo, ne sumnjamo i – u budućnost.