Prije tri godine u Malinskoj je otvoren Interpretacijski centar maritimne baštine DUBoak
DUBoak je mjesto valorizacije prirodne i kulturne baštine općine koja je zbog svoje mladosti, jer naseljena je „tek” sredinom 15. stoljeća, često zanemarena u kontekstu kulturnog i povijesnog turizma na otoku Krku. Ipak, bogata povijest temeljena na suživotu ljudi s dva prirodna elementa – šumom i morem, dala je temelje priči koja se danas s ponosom priča u DUBoaku. Naime, pomorska i brodograđevna tradicija na ovim prostorima započeta još u doba Liburna te sustavno i održivo gospodarenje šumama hrasta medunca – duba koje je bilo preduvjet za njen razvoj, tu se spajaju u zanimljivu priču o povezanosti šume i mora te ovdašnjih ljudi koji često znaju svoju općinu predstaviti kao mjesto gdje šuma ulazi u more.
Povodom trogodišnje obljetnice razgovarali smo s voditeljem Centra, Dinom Buljatom.
Otkud taj upečatljiv naziv DUBoak i što on predstavlja?
Ime centra „DUBoak” zapravo već da sugerirati priču koju možete čuti u njemu, a to je priča o povezanosti šume i mora, dva prirodna elementa koja su uvelike odredila tijek i povijesni razvoj naše općine. Naime, radi se o složenici dva naziva za stablo hrasta – hrvatski, slavenski naziv dub te engleski naziv oak, čime se želi naglasiti važnost hrasta prema kojem jedan dio naše općine i dobiva ime Dubašnica. Kada ta dva naziva pročitamo zajedno, dobijemo dubok, a što upućuje na dubinu mora i malinskarske uvale, kroz povijest poznatog sidrišta dobro zaštićenog od ovdašnjih snažnih vjetrova bure i juga. Ta povezanost šume i mora najbolje je oslikana na grbu naše općine gdje ćete vidjeti zlatni/žuti hrast (šuma) na plavoj podlozi (more)!
Sama zgrada Centra izgleda impresivno i čini nam se da u potpunosti slijedi ideju kojom se DUBoak vodi. Kako je u stvari priča započela, tko je idejni tvorac, tko su arhitekti , dizajneri?
Da, sama zgrada izgledom podsjeća na val i time savršeno predstavlja ono što sadrži u sebi, a to su uz interpretacijski centar maritimne baštine i prostorije Jedriličarskog kluba Malinska te Športsko-ribolovne udruge Lastavica. Dakle, sve institucije s maritimnim predznakom pod istim krovom!
Sama vizura zgrade idejno je rješenje zagrebačke arhitektonske kuće NFO, a projektni tim čine Nenad Ravnić, Damjan Kolundžić, Kata Marunica, Marin Piršić i Filip Vidović. Unutarnji postav potpisuje FARO11 u suradnji s dr. sc. Tamarom Nikolić Đerić, a njegov dizajn djelo je Studija Putinja. Tu treba napomenuti da je unutarnji postav Centra, ali i dio vanjskog postava, kojeg čine tradicijske drvene barke financiran iz europskog projekta prekogranične suradnje Arca Adriatica.
ž
Da bi se vratili na početak cijele priče, moramo se vratiti desetak godina unatrag kada je osviještena potreba za ne samo uređenjem rive i užeg centra Malinske nego i stvaranjem novih prepoznatljivih točaka za prezentaciju i osvješćivanje bogate baštine kojom naša općina obiluje, a uslijed lošeg upravljanja prostorom i razvojem je nažalost zanemarena i neopravdano stavljena u drugi plan. Iz tog se razvila i na kraju realizirala ideja interpretacijskog centra koji će služiti ne samo kao novi dio turističke ponude nego i ukupnog okupljanja lokalnog stanovništva i osnaživanja posrnulog identiteta cijele zajednice.
Koje su vam glavne aktivnosti?
Glavna aktivnost je interpretacija maritimne, ali i s njom tijesno vezane prirodne i kulturne baštine ovoga kraja, bilo kroz vođenje po postavu interpretacijskog centra, bilo kroz razne druge aktivnosti – radionice, interpretacijske šetnje, predavanja, manifestacije, izložbe i sl. Tu treba napomenuti da je Centar zamišljen i kao mjesto interpretacije baštine namijenjeno našim posjetiteljima, ali i kao kulturni centar – okupljalište za lokalno stanovništvo, od onih najmlađih do umirovljenika. Shodno tome, i programi koje provodimo su različiti ovisno o publici na koju ciljamo. Van turističke sezone to su uglavnom predavanja, izložbe i slični dodaci stalnom postavu koji bi mogli biti interesantni domaćim ljudima koji su postav već pogledali. S druge strane, u sezoni, kada su domaći okupirani turizmom, tu su razne radionice i manifestacije namijenjene primarno posjetiteljima naše općine, odnosno turistima.
Glavni cilj nam je zapravo (o)čuvati i predstaviti prirodnu i kulturnu baštinu ovoga kraja, dijelom i kroz njenu turističku valorizaciju, a čime želimo doprinijeti i održivom pristupu turizmu, kao što su žitelji ove općine stoljećima održivo gospodarili ovdašnjim hrastovim šumama.
Imate i različite radionice , nedavno je bila ona na kojoj se mogu naučiti vezati razne vrste mornarskih čvorova? Tko su polaznici vaših radionica?
U ove tri godine isprofilirale su se četiri radionice koje redovito izvodimo, uglavnom u ljetnim mjesecima, a kroz koje uz maritimnu želimo obuhvatiti i druge baštine kojima se dičimo, poput kulturne ili gastronomske.
Tako uz radionicu mornarskih vještina koja prije svega podrazumijeva edukaciju vezivanja mornarskih čvorova, izvodimo i gastronomsku radionicu izrade šurlica, radionicu glagoljske kaligrafije uz svijeće i vino te za one mlađe, kreativnu likovnu radionicu s prisutnim elementima vezanima uz šume ili more.
Tako pokrivamo sve dobne skupine, ali i cjelokupnu baštinu naše općine. Neke od tih radionica su postale iznimno popularne pa ih izvodimo češće, u sklopu raznih manifestacija ili na zahtjev, a neke su čak i gostujuće, odnosno izvodimo ih na drugim festivalima, ribarskim danima i slično. To se prije svega odnosi na radionicu vezivanja mornarskih čvorova koja je jednako atraktivna i djeci i odraslima.
Osim radionica organizirate i manifestacije kojima također promovirate lokalnu baštinu?
Tako je. Manifestacije su također jedan od alata kroz koje možemo prezentirati našu baštinu. Iznimno smo ponosni na dvije vlastite manifestacije – Porcijunkula: blagoslov barki i Dubašljanska gaštronomija: grišnomu fra Karlu u čast, koje su vrlo brzo prepoznate kao kvalitetni programi čije se ulaznice rasprodaju danima unaprijed.
Porcijunkula: blagoslov barki je zapravo nastavak i revitalizacija običaja koji je u prošlosti bio prisutan na ovom prostoru, a čiji je središnji element blagoslov brodica kod franjevačkog samostana na Glavotoku. Održava se 2. kolovoza na blagdan Gospe od Anđela, a ovo ljeto ćemo po treći put i mi sudjelovati u obilježavanju s našim drvenim barkama, ali i s turističkim brodom tradicijskih linija i materijala s kojeg će običaj moći iskusiti i doživjeti i naši posjetitelji.
Dubašljanka gaštronomija: grišnomu fra Karlu u čast je pak nastavak bavljenja gastronomskom ostavštinom, ali i likom i djelom Branka Fučića čije je štivo Gaštronomija grišnoga fra Karla z Dubašnice i inspiriralo ovu manifestaciju. Naime, radi se o knjižici s receptima jela koja bi mogli pronaći na samostanskom meniju prošlih stoljeća, a zapravo je plod mašte i originalnosti barba Branka. Manifestacija se održava najčešće u vikendu iza Fučićeva rođendana 8. rujna, jer tada najčešće pada regata tradicijskih barki Homo na jidra.
Upravo je Homo na jidra jedan od primjera manifestacija ili programa koje provodimo u suradnji s drugim dionicima u kulturi i turizmu, gdje prije svega mislim na lokalnu Turističku zajednicu općine Malinska-Dubašnica. Ima tu još nekoliko programa koji se provode u suradnji, a uglavnom se tiču gastronomije. Ipak ove godine po prvi puta sudjelujemo u organizaciji i jednog festivala! Radi se o „Sensa”, festival sira kojim obilježavamo blagdan Uzašašća ili, kako je ovdje znan, Sensu koji pak predstavlja više stoljeća star pastirski običaj tijekom kojeg se i teče za sir. U 2024. godini pokrenuli smo postupak kandidature tog drevnog običaja u registar nematerijalne kulturne baštine Republike Hrvatske i time nadamo se doprinijeli njegovom očuvanju i valoriziranju na ponos lokalnoj zajednici.
Jedan od projekata je i Interpretacijska šetnja pod nazivom : Drmun – krčki fenomen. O čemu se radi?
Drmun je lokalni fenomen održivog tradicionalnog upravljanja šumama koji s pravom možemo nazvati isključivo Krčkim i kojemu možemo zahvaliti očuvanost naših šuma i sveukupne bioraznolikosti i bogatstava koju baštini. Sama riječ drmun potječe od grčke odnosno bizantske riječi drymon i ona označava šumu, najčešće hrastovu. Na prostoru otoka Krka drmun označava hrastovu šumu koja se stoljećima koristila za dobivanje brodograđevnog i ogrjevnog drva, ali i za pašarenje, drugim riječima šumsku poljoprivredu ili danas popularni agroforestry. Lokalni stanovnici, tradicionalno škrbni, osmislili su i provodili sustav čuvanja i potrajnog uživanja koristima koje su imali od bogatih šuma. Trgovina ogrjevnim drvom s Venecijom, Trstom, ali i susjednom Rijekom stoljećima je bila jedan od ključnih dodatnih izvora prihoda, a držanje stoke garancija opstanka i šireg bogatstva zajednice. Međuodnos čovjekovih aktivnosti, povoljne klime i karakteristika pojedinih vrsta dovela je do simbiotskih odnosa koji su rezultirali izuzetnom bioraznolikošću vrlo malog prostora. Malo je mjesta na Sredozemlju (na kojem su prirodni ekosustavi najranije nastradali) gdje su stoljeća suživota ljudi i prirode tako pozitivno utjecali jedno na drugo. Tako se Krk može podičiti bioraznolikošću primjerenom nekim sjeverno i srednjoeuropskim državama. Prema broju različitih vrsta vodozemaca, gmazova, lišajeva, gljiva stapčarki, otok Krk je najbogatiji otok Sredozemlja. Oko 1400 različitih vrsta biljaka, među njima šezdesetak vrsta divljih orhideja, oko 1400 različitih vrsta leptira, i mnoge druge vrste ptica i životinja žive i uživaju na otoku Krku. Nažalost, mnoge od njih su danas ugrožene i ako ne brojimo invazivne vrste bioraznolikost se danas smanjuje, za što ponajviše možemo kriviti prestanak bavljenja tradicijskim održivim praksama upravljanja krajobrazom.
S tim spoznajama na pameti ICMB DUBoak je pokrenuo mnoge programe s ciljem njihovog predstavljanja i valoriziranja, s nadom da će im njihova vrijednost i dalje biti garancija opstanka, kako je to uostalom bilo i stoljećima prije.
Možda najprepoznatljivija od aktivnosti je interpretacijska šetnja Drmun – Krčki fenomen koja sudionicima pruža mogućnosti ne samo in situ učenja i upoznavanja s prekrasnim hrastovim šumama i ostalim fenomenima bitnima za bioraznolikost uključujući tradicijske prakse gospodarenja krajobrazom nego i opuštanja u predivnoj očuvanoj prirodi na zaboravljenim lokacijama kojima se ne može podičiti niti jedan Jadranski otok.
Često surađujete sa školama, dolaze vam djeca iz raznih krajeva Hrvatske. Od početka ste i donator projekta HRT-a Najljepši školski vrtovi, ugošćujete djecu s kontinenta. Kakvi su dojmovi?
Jedna od glavnih aktivnosti kojima se bavimo, naročito u ovom razdoblju, odnosno mjesecu svibnju su i posjeti školskih grupa, kojih je, srećom, sve više. Otpočetka je DUBoak zamišljen i kao obrazovna institucija, a nas veseli da sve više učenika iz sve više škola iz raznih krajeva Hrvatske ima priliku čuti nešto ne samo o povijesti naše mlade općine i pripadajućoj prirodnoj i maritimnoj baštini, već i o kulturi plovidbe i brodogradnje na cijelom ovom području sjevernog Kvarnera, pa i šire. Tu treba osvijestiti da se kroz povijest u Hrvatskoj zaista živjela ona poznata krilatica ploviti se mora.
Posebno nam je drago da nam dolazi puno škola s kontinenta, odnosno mahom iz Zagreba, ali i podosta škola iz područja koja dijele sličnu povijest i pomorsku tradiciju te kojima možda te teme i nisu toliko strane ili nepoznate. Tu prije svega mislim na škole iz naše Primorsko-goranske te Istarske županije.
Vjerujemo da povećani broj posjeta školskih grupa iz godine u godinu pokazuje i dokazuje da se učenici kod nas dobro provedu, zabave, a vjerujemo i ponešto nauče, a to nas također posebno veseli.
Ipak, među svim tim školskim posjetima koji su nam iznimno dragi, ponajviše se veselimo onoj školi, ili sad već školama, koje nam dolaze u sklopu HRT-ovog projekta Najljepši školski vrtovi u kojem rado sudjelujemo kao sponzori/donatori već treću godinu zaredom! Ponajviše nas veseli činjenica da su to najčešće manje, područne škole iz manje razvijenijih dijelova kontinentalne Hrvatske, odnosno učenici, a nekad i njihove obitelji, koje i nemaju baš prilike i mogućnosti ići na more.
Iskustva s tim školama su odlična, a iako nam je u interesu prezentirati DUBoak i sve ono što mi nudimo, ipak nastojimo ne gnjaviti ih previše, odnosno pustiti im dovoljno vremena da uživaju u moru i kupanju. Treba napomenuti da nikad te školske grupe ne dolaze praznih ruku, pa tako i mi imamo iznimnu priliku uživati u delicijima i domaćim proizvodima s kontinenta. Ne treba ni naglašavati koliko nas to veseli!
Prije dvije godine dobili ste nagradu Živa na što ste posebno ponosni?
Dobivanje nagrade ŽIVA za najbolji slavenski baštinski lokalitet u 2023. godini je možda i kruna našeg rada. I to ne kruna koja je došla prerano pa smo se ‘opustili’, nego kruna koja nas je natjerala da upremo još jače. Uvijek je lijepo kada je tvoj rad i trud prepoznat, prije svega od posjetitelja koji nas svakodnevno obilaze i lokalnog stanovništva, ali posebno je kada je tvoj rad prepoznat od strane muzeološke struke i kolega čuvara baštine.
Inače, nagradu ŽIVA već više od deset godina dodjeljuje Forum slavenskih kultura, institucija koja si je za cilj uzela ujedinjenje, ali i slavlje raznovrsnosti slavenske kulture ne samo u Europi već u cijelom svijetu gdje ima slavenskog življa. Na godišnjoj razini za nagradu se natječe više od dvadeset muzeja, galerija, interpretacijskih centara, a biti izabran u toj konkurenciji je zaista nešto posebno.
Naravno, dobivanje nagrade nije samo priznanje DUBoaku i njegovom radu, već i priznanje cijeloj našoj općini čija su prirodna i kulturna bogatstva ovom nagradom također prepoznate. A naposljetku, to i je ono čemu stremimo – ponosno isticanje i prezentiranje baštinskog bogatstva koje kao općina i ljudi u njoj posjedujemo.