Konobari, čini se, idu u povijest. Dolaze nam tehničari posluživanja. Koju će razinu znanja i kompetencije usvojiti i primjenjivati saznat ćemo za nekoliko godina
Nedavno, čestitam kolegi, suradniku i frendu. Firma kojoj je on konzultant i edukator pobrala je za par objekata međunarodnu nagradu. I tu ja nahvalim i njegov doprinos. Zahvali mi se i kaže:
-A čuj, najlakše je promijeniti uniformu.
I tako u jednoj vrlo kratkoj i jednostavnoj rečenici sažme trenutnu situaciju u ovoj našoj struci na aparatima.
Uistinu. Rečenica kratka, a značenja nekoliko. Primjerice, ako želimo promjenu i nismo kao djelatnik zadovoljni promijenimo poslodavca. Ako pak poslodavac nije zadovoljan i želi neku promjenu, vrlo se lako može odlučiti na redizajn radnih uniformi i eto promjene. U oba se slučaja nešto dogodilo. Promijenilo se uniformu.
Spomenuti kolega godinama već radi na edukaciji kadrova u okviru jednog uspješnog hotelskog lanca. Pratim širinu implementacije novih znanja tim zaposlenicima i iskreno govoreći impresionirana sam. On ne mijenja dizajn uniforme, i svojski se trudi da oni koji je tamo odjenu u njoj i ostanu.
Sa svojim timom pomiče razinu vještina i znanja zaposlenika kontinuirano ju podižući na viši nivo. Od teorije do prakse. Rezultati su vidljivi. Tvrtka akumulira radnike, posluje odlično, osvajaju se respektabilne nagrade. Vjerujem da nije lako. Svaki je sustav, a ovo jest golemi sustav, svojevrsni sinonim za određenu tromost. U sustavu je lako zalelujati se na valovima uobičajenosti, pustiti da te nosi inercija, odrađivati po šabloni pa kako bude i dok ide. Ono što je teže, no svakako i plodonosnije jest djelovati. Svaki dan, uporno i predano.
I zato treba ulagati. Ne samo u infrastrukturne ćelije, sitne inventare, odjeću ili tehniku. Sve je to dakako važno. Važno je i promijeniti uniformu. Kada postane demode ili ishabana. No posao počiva na dobro educiranom djelatniku u kojega treba kontinuirano i kvalitetno ulagati.
Na razini formalnog obrazovanja u Regionalnom centru kompetentnosti za obrazovanje ugostiteljskih kadrova u Opatiji krenuo je projekt RCK RECEPT. Projekt je to, kako kaže službena web stranica: „za razvoj i provedbu programa redovitog obrazovanja, obrazovanja odraslih i cjeloživotnog učenja unutar RCK, jačanje kompetencija stručnog kadra, promociju strukovnih zanimanja i rada centra, inovacije i suradnju s visokim učilištima i znanstvenim organizacijama, strukovnim komorama i udruženjima te relevantnim gospodarskim subjektima; promidžbu i vidljivost; upravljanje projektom i administraciju.” I potpuno je financiran bespovratnim sredstvima iz EU. Nedavno je škola izradila standard kvalifikacije za novo zanimanje. Tehničar/tehničarka posluživanja.
Kurikulum spomenutog novog zanimanja tek treba razraditi i u ovom trenutku nitko ne zna kako će to sve skupa izgledati. Vjerujem da ljudi koji rade na projektu imaju dovoljno volje, ideje i kompetencije za ostvariti projekt. No ne mogu se oteti dojmu da ćemo (opet) imati kvalifikaciju sličnu nekadašnjem KV profilu konobara. Za konobara se nekada moglo školovati tri, četiri ili pet godina. Ovisno o tome stjecale bi se kvalifikacije konobar, samostalni konobar i konobar specijalista. Okej, podatak da se netko pet godina školuje za konobara danas izgleda malo nadrealno. No tada nisu postojale silne surogat škole koje bi pružale dodatna znanja, pa se ono usvajalo tom petom godinom u ugostiteljskoj školi. Nju se upisivalo tek nakon dvije godine radnog iskustva, plaćala se i gotovo uvijek je to financirala radna organizacija kojoj se uloženo vraćalo ostankom i obvezom rada na određeni niz godina.
Konobari, čini se, idu u povijest. Dolaze nam tehničari posluživanja. Koju će razinu znanja i kompetencije usvojiti, a potom po ugostiteljskim objektima i primjenjivati saznat ćemo za nekoliko godina. Ako projekt i ne uspije, uvijek se može promijeniti ruho. Naziv. Uniforma.
Ponekad se osjećam kao u bubnju neke velike vešmašine. Samo što ova moja ne tutnja na bezbroj okretaja, već polako i tromo okreće u vremenu, godinama. Dok okrene jedan krug, vrati me na već viđeno, proživljeno i odrađeno.
A godine, od konobara do tehničara, poput sredstava utrošenih na projekte – bespovratne su.
